Konstantin Mihajlovič Samohin i njegov T-34/76.
Obojao Tom
----------------------------------------------------------------------------------------------
Umjesto standardne copy/paste priče o ovom tenku (to će biti drugom prilikom), zamolio sam Duleta da nam nađe priču o nekom tenkistu heroju.
Konstantin Mihajlovič Samohin
Za ovog tenkistu rat je počeo od prvog dana nemačkog napada
na SSSR. U prvo vreme Konstantin Samohin je ratovao na tenku BT -7, međutim,
ubrzo je zadužio novi tenk T-34.
13. studenog 1941, u borbi za sela Skirmanovo i Kozlovo,
njegova posada T-34/76 uništila je 6 tenkova, 3 protutenkovska topa, 2
minobacača, 4 mitraljeska gnijezda, 10 bunkera i do čete neprijateljskih
vojnika.
Posada K. M. Samohina bila je u bici 20 sati. Pet puta se
njegova posada vraćala na svoj početni položaj, popunjavala municijom i ponovo
se vraćala u bitku. U ovoj je bici Samohin je zadobio teški potres mozga.
Zapovjedništvo 1. gardijske tenkovske brigade predložilo ga je za u zvanje
heroja Sovjetskog Saveza, ali je tom prilikom nagrađen Ordenom Lenjina (27.
prosinca 1941.).
Početkom prosinca 1941., obuzdavajući njemačku ofenzivu, 1.
gardijska tenkovska brigada i 8. gardijska streljačka divizija prešli su na
novu liniju obrane Krjukovo - Kamenka - Goretovka, s koje je 6. prosinca počeo
kontranapad u blizini Moskve. Lijevo od njih je bila 18. streljačka divizija,
formirana od milicije grada Moskve. Nijemci su pokrenuli snažnu ofenzivu,
posebno na mjestu 18. streljačke divizije, pokušavajući se probiti iza
stražnjih dijelova 8. gardijske streljačke i 1. gardijske tenkovske brigade.
Nakon što su bacili veliki broj tenkova i pješaštva u napad
protiv 18. pješačke divizije, Nemci su zauzeli naselja Šemetkovo i Nadovražino.
Pružajući podršku napadima postrojbi 18. pješačke divizije, skupina K. M.
Samohina iz 7 T-34 naglo je upala na neprijateljski položaj u Nadovražinu.
Posada K. M. Samohina uništila je 5 tenkova, 6 samohodnih topova, 50 motocikla
i do 100 vojnika i časnika. Njemački tenkovi koji su dolazili iz Turova i
Dedova namjeravali su protunapad, ali se K. M. Samohin izvukao iz obruča, a njemački
su tenkisti, izgubivši orijentaciju, dugo pucali jedan na drugog:
Njegov saborac je u memoarima napisao: "Ovdje mi je
moj Samohin pokazao vojni trik koji je bio umjetnički manevar! Nijemci su
pobijedili su jedni druge”. Samohinova grupa se vratila na početni položaj bez
gubitaka.
U dobi od 27 godina, Konstantin Mihajlovič Samokhin poginuo
je u bici u blizini sela Aržhaniki, u Smolenskoj oblasti 22. veljače 1942.
Heroj Sovjetskog Saveza A. Raftopulo opisao je njegovu
posljednju bitku: “Naša gardijska brigada borila se na zemlji Karmanovskog
okruga Smolenske oblasti. Prvo selo za koje smo se borili bilo je selo Petuški.
Nacisti su se žestoko odupirali, a već je na ovom koraku naš omiljeni Kostja
Samohin umalo poginuo - granata velikog kalibra pogodila je njegov tenk i on je
samo čudom preživio. Bio je kontuzovan i nije mogao da čuje ali je odbio je
otići u sanitarnu jedinicu.
Borbe za selo su se nastavile pa je selo je tri puta prešlo
iz ruke u ruku. Ipak, nakon nekoliko dana smo odbacili naciste i krenuli dalje
u napad . Bataljoni kapetana Burde i starijeg poručnika Samohina bili su nedaleko
od sela Vetrovo i Aržaniki.
22. veljače Samohina je pozvao general Katukov. Čestitao mu
je što je dobio čin kapetana... Noću je bataljon stigao do početne pozicije za
napad na selo Aržaniki. Bila je to vrlo žestoka bitka. Selo je oslobođeno, ali mladi zapovjednik bataljona Samohin, koji je
tek postao kapetan, poginuo je. U blizini sela pogođen je njegov tenk. Tri
teške granate probile su mu oklop, tenk se zapalio. Svi su članovi posade poginuli
i spaljeni u tenku. Teško ranjeni Kostja Samohin je nekako iskočio iz tenka ali
je ubrzo umro na bojnom polju.
U samo četiri i pol mjeseca borbe posada K. M. Samohina
uništila je više od 30 tenkova i samohodnih topova. Prema nekim procjenama, za
više od 30 bitaka njegov osobni račun bio je 69 tenkova, 10 samohodnih, 31 protutenkovskih i 30 artiljerijskih topova,
12 tegljača, 50 automobila i oklopnih vozila, kao i do 600 neprijateljskih
vojnika i časnika.
Sahranjen je u zajedničkoj grobnici br. 4 u centru
Karmanova.
Tekst pripremio Dule
