subota, 22. siječnja 2022.

Old BF Shermans and Stuarts (v2 & v3)

 

 
Stari v2 i v3 Shermani (u prednjem redu pet Stuarta)

U trenutku čišćenja i spremanja hobi ormara našao sam nekoliko starih Shermana. Znam da ih nisam ni slagao, ni bojao... čak se ne sjećam od koga sam ih sve kupio u maniji kupovanja polovnih modela. Nekada su mi izgledali lijepo i za moj pojam bojanja, savršeno. Sada su za nijansu lošiji... taman da se nađe izgovor za malo ih urediti.

Staru boju nisam skidao. Nisam ni poravnavao loše zalijepljene gusjenice. Čak nisam ni oprao tenkove što se pokazalo kao velika pogreška jer su dva tenka bila tretirana velikom količinom smeđeg pigmenta; samo napomena da se pigmenti teško prebojavaju. Velikom željom za bojanjem i bijegom od drugih problema, u roku nekoliko dana tenkovi su spremni vratiti se na bojišnicu. Više tenkova manjeg kalibra, tek poneki s većom cijevi... Naljepnice stare iz različitih setova... skidaju se ili prelako (tanke su i sklone pucanju) ili preteško (debeli papir, kod odvajanja nožićem opet dolazi do trganja) do nikako (nakon natapanja od pola sata i ne skidanja s papira zafitiljene su u koš). 

Kasno-popodnevna kava me uvijek inspirirala i zadavala dodatne "probleme" u ovom hobiju. Zašto završen posao ne privesti kraju ako se može još malo otegnuti... Strgah nekoliko vojnika sa starih baza, odrezah sav višak i učinih od njih tenk rajdere. Pokušao sam kopirati najbolje bojače u ovom hobiju pa sam crtao oznake druge oklopne divizije na rukavima tih nesretnika. Rezultat nije bio najbolji... povećalo ne koristim, a vid je otišao s godinama... Neuspjeh me nije obeshrabrio; razvaljao sam green stuff, odrezao male trokutiće... lijepo sam ih obojao, istaknuo sam rubove da naglase oznake na uniformi. Ispalo je skoro pa dobro... osim pogreške da su oznake prevelike za ove patuljčiće. Kako je otišlo puno vremena za te detalje, oznake nisam želio samo baciti... zalijepio sam ih na dva Shermana i jednog polugusjeničara - tek sada sam skužio da ih nisam ni poslikao; kako je pao mrak nema smisla sada to napraviti... možda jednom :). Kako obično zeznem nekoliko stvari odjednom i ti rajderi su NE poslikani na NE poslikanim vozilima :(.

Vidite li negdje plavi suncobran? Ne znam zašto ga prebojah plavom, došlo mi :).

Još jedna pogreška; na fotkama se u prednjem redu guraju također stari Stuarti (vlastoručno lijepljeni i tada grozno bojani). Radi njih sam promijenio naslov priloga.

Dok ne otkrijem još koju pogrešku, znam da ima i britanskih Shermana, dovršavam tekst što prije...

Evo nekoliko fotki.




 

 TomZG



nedjelja, 9. siječnja 2022.

Winter Germans are coming...

 

 

Ovo je moja prva v3 lista; prva lista s kojom sam igrao i izgubio. Sjećam se, kao jučer da je bilo... turnir u SLO, u Tobačnoj... zaletjeli se moji Germani na Marčijeve Panthere, napravio mi preko puno hitova i pao sam sve sejvove na 3+. Kao novi igrač još nisam shvatio da se FP radi samo ako je pješadija ukopana, u kućama i slično. Shebah partiju samo tako. Odlično druženje nije umanjio taj i svi ostali porazi :)

Trebalo mi je dosta vremena za bojanje modela, još više za baziranje. Kao početnik, dosta sam isprobavao i svaka baza je bila za sebe. Tada mi je to bilo lijepo. Sada je malo manje lijepo da ne kažem ružno... vjerojatno će mi sve što sada bojam jednog dana biti isto tako manje lijepo, da ne kažem zaqu...

Dok se čeka nova knjiga za winter Germane odlučih se preurediti neke stare baze...

Sve modele (plavog) voda sam skinuo s baza, baze očistio od gipsa. Svaki vod je imao dio baze obojan u neku boju pa je tako ovaj prvi vod plavi, drugi crveni, HMG vod žuti... Od starih maketara sam naučio raditi smjesu za baze - malo mase za gletanje, manje bijelog ljepila i još manje vode... Baze su se srećom brzo raspale.

Na modelima sam prvo obojao opremu, zatim sam odradio lagani drybrush bijelom... Dok su modeli prirodno sušeni na sobnih 22 stupnja, počeo sam kliještima umnožavati Nochove borove budući da ih imam premalo za ovo što planiram. Gornji dio bora je mali bor, a donji dio (pošišan i izgledom prilagođen) postaje veći bor. Na bazama sam izvrtio rupe, u njih stavljam Green stuff kuglicu i na kraju u nju lijepim bor. Drvenim štapićem razvlačim green stuff u svim smjerovima jer je to korijenje bora... sve dobro namačem jeftinim super ljepilom očajnog mirisa (idealno za ludu glavobolju) i posipavam sitnim morskim pijeskom.

Na srednju bazu idu po dva bora, na malu bazu tek jedan. Skidam u bijelo kamuflirane Germane s čepova... obična pješadija je bila zalijepljena na čepove sokova, dok su komanda i bazuke bili na čepovima piva. Iskustvo nosi svoje pogodnosti. Pješadiju lijepim na baze. Negdje smetaju borove grane pa ih škarama podrezujem. Opet super smrdljivo ljepilo i lanjski pijesak izronjen iz mora, te osušen na toplom dalmatinskom propuhu uz pjesmu lokalnih cvrčaka... sve bacam po bazama, po borovima. Pijesku dajem pola sata, sat da se osuši.


Nešto kasnije istog dana... zadovoljan radi obnovljenih zaliha hrane, te nekoliko srkova popodnevne kave nastavljam s radom... Kist i bijela boja od pijeska rade snijeg. Germani u zimskoj uniformi trče kroz bijelu šumu u susret Wintersu i sto prvoj...

Kada sam zadovoljan odrađenim , sve fotkam i stavljam na FB. Hebeš rad i trud ako to drugi ne vide... sve za lajk više ;)






Baze sam planirao urediti, modele bolje obojati. Procijenio sam da mi za jedan vod treba mjesec dana; dvije baze tjedno je bilo realno. Dok se sa stola makne sve što kao radim, pa spuste boje i kistovi, natoči voda... bojanje pola sata ili sat svaki drugi, treći dan... Za sve treba vrijeme, volja i mirna ruka... Danas je to, nažalost, teško uskladiti.

Sve sam pripremio za nekoliko sati u petak popodne, obojao sam modele i uredio baze za nekoliko sati u subotu. Izgledom modela nisam nešto zadovoljan. Da budem iskren trebalo bi potrošiti još nekoliko sati na bojanje, kontraste, opet bojanje... Ovo sam izbjegao "sađenjem" borova na baze... Opet se pokazalo da je lijepo uređena baza jednako važna kao i odlično bojanje, tj. da dobro baziranje može pokriti lošije ili brzo bojanje...


Prvi korak kod liste zimskih Germana je odrađen. Ostaju samo drugi vod pješadije, treći vod (pioniri), HMG, mortari, Nebeli 15cm, Nebeli 30cm, razni topovi od 7,5cm... 


Ispod je nekoliko fotki združenih snaga... Vozila su bojana prošle godine.





 


 Tom, 2022

subota, 11. rujna 2021.

Posjet Muzeju

 

     Dok se probijam iz usnulog Zagreba prema istoku razmišljam i ne mogu se sjetiti razloga zašto već dvije godine nisam bio u Pakracu. Pakrac za mene nije tek običan grad u Slavoniji, u Pakracu sam rođen... Treba sjesti u auto i odvesti se stotinjak kilometara dalje.

    Ford klizi praznom autocestom. Bočica vode mi je društvo ovaj put. Sunce lomi oblake probijajući se kroz gustu maglu oko Lonjskog polja dok se Gold bori sa sve agresivnijim lokalnim stanicama. Ne uspijevam otvoriti vrećicu štapića zubima... brzinomjer pokazuje da iako nesvjesno, žurim negdje. Srce se nadjačava s jednolikom zvukom kamiona kojeg zaobilazim. Skrećem za Kutinu i rado ostavljam nekoliko životinjica za cestarinu. Usporavam, ali svejedno promašujem KTC. Nekoliko sitnica mi nedostaje... Zaboravih kupiti u Zg.

    Na kružnom prvo skretanje za Pakrac, drugo za kavu u Kutini. Dao sam šansu kavi i nisam požalio. Domaća kava u lijepom ambijentu i neobavezni razgovor s domaćicom s kojom kao da se znam oduvijek... Nažalost, moram dalje... 

    Bočica vode se otkotrljala na pod. Očigledno je da moram potražiti drugog suputnika. Koga? Ne mogu jednostavno ubaciti nekoga u auto, a sam ne želim više biti. Tada se sjetih... 

U Zagrebu razgovaram s mačkama, pokojna baka je pričala cvijeću... Mogu li ostatak puta provesti s krasnom osobom koja me razumije i podržava u svemu? Zašto ne? Mogu li, budući da već zamišljam tu osobu, zamisliti lijepu ženu ugodnog glasa? Naravno da mogu i ne, nisam poludio :). Krećemo tako nas dvoje prema odredištu. Otvaram prozor ne bi li povjeterac donio miris njene kose. Mašta je zeznuta stvar :). Pričamo o vikendu, o stvarima koje nas usrećuju, o sitnicama koje volimo. Usput pokazujem srušene kuće po selima, prisjećam se djetinjstva... Pakračka Poljana, Lipik, Pakrac... vrijeme mi nije prijatelj kada uživam...


    Ford se poslušno zaustavlja u blizini muzeja. Uzimam modele japanskih konjanika i brzim pogledom hvatam slike grada... obnovljene zgrade, mali trg, park... Izgleda lijepo.
Mario, kao pravi domaćin čeka na vratima. Nedostaje samo čokančić rakije... Stisak ruke i krećemo škripavim stepenicama u obilazak...

 



    Idem dalje... još se svašta „mora“ odraditi. Ispucavam zadnje fotke, pozdravljam se i krećem bivšom Štrosmajerovom, Demonjinom i Omladinskom do moje Venecije. Starih borova već godinama nema, nestala je i hrđava ograda u parku... Kuće i pokoja zgrada pokazuju da je ovdje nekada bio rat... fasade su stare, s rupama. Novi park gleda u budućnost... uređen je, idealan za šetnju. Samo Pakra i dalje teče istim smjerom. Na kraju ulice vatrogasni dom, preko puta staro igralište gdje smo satima nabijali loptu kroz ne baš uvijek pokošenu travu. Često su te lopte završavale bez daha u grmovima ruža. Dudovo stablo nisam primijetio. Tko zna da li današnji klinci nakon nogometa jedu bijele plodove dok se vrte na starom ringišpilu...

    Malo kasnije palim lampaše za najdraže. Dodirujem topli mramor uz tihu molitvu i pozdrave... Sjetih se prijatelja koji su otišli mladi. Takav je Pakrac, budi tužna sjećanja. Pored škole samo prolazim... Drugi put ću pješice kroz centar, obećajem.

    Ford poštuje prometne znakove do Lipika. Previše toga još moram usput vidjeti... zašto ne prošetati parkom kao nekada?
    Guste krošnje ispod samih oblaka, sunce ponosno pokazuje park... po sjenama stazom hodam. Pratilja iz auta razigrano leprša oko mene. Sve želi vidjeti, svugdje se fotkati... Park je prazan samo za nas. Dolazimo do bazena, do malog brežuljka. Ruku pružam da se lakše popne, dodir je tako stvaran... Pogled na manje jezero i ribiče. Staza nas vraća do ceste...

    Ista sela do Kutine. Sela sa srušenim kućama iz kojih rastu stabla, u drugima radost života... razigrani konji po dvorištu, gnijezda bez roda... Takva je moja Slavonija.

    Kutina, autoput, Zagreb... Neće ići... Ovo je moja avantura i ne želim je već završiti :). 

    Na kružnom skrećem desno i vozim se desetak minuta prema Gori... stajem na brdašcu i jedem burek. U blizini imanje kao iz snova... dvorište puno zelenila, kućica, mali bor prekrasan u svojoj nesavršenosti. Dok ga gledam iz dvorišta izlazi žena i nosi mi oprano povrće. Glupo odbijam poziv na ručak i rakiju jer... žurim dalje. Za stolom sjedi djevojka zagonetnog osmijeha i zove me da priđem... Dok kao opčinjen idem prema njoj, ona se okrene i ubere sočnu krušku sa obližnjeg stabla. Posljednju krušku samo za mene... Zauzvrat protjerujem strašnog stršljena. Ne pitah je za ime...

    Gold je odsutan, slušam tamburice... nekako pašu. U mislima prolazim dan, dok spuštam se puteljcima prema izlazu za Zagreb.


Tom (2021/09)


petak, 27. kolovoza 2021.

Playing with friends... FoW tournament (Vršac 2021.)

 

Too small to be a tournament, too long to be a gaming day  (30th of July - 1st of August 2021)


Back in the 2016, I have organized the first tournament in my hometown, Vršac, Serbia. Every year it was a great tournament with 20+ players that came from four countries. Even last year I have managed to organize a tournament with my friend, but due to corona, it had only eight participants, and many cancelled the day before the tournament.


Now, when the things are becoming much better with corona here, and with friends begging  for some organization, I have managed to make the event for only six participants. Simply, I could not find a larger place this time. But, those participants were willing to play for three days! That way we have managed to play Round-robin tournament, 5 games in three days, which brought us quality that has never been seen before.  Another thing, we have decided to test the new missions, and that was a great decision too. All armies were painted and most of the rosters  were relatively friendly. This time there were no prizes for the best player and for the best painted army as there were before. We had food and drinks nearby so it was less work for me this time (but more pleasure).


Our companionship started at Thursday, as always, with a pint of beer.


 
Slika 01


This weekend  there were some R`N`R concerts at the city lake, so that was a side event of our tournament ahaha


 
Slika 02

The next day, we have started arround 10 o`clock. Three tables, six players, Deka, Shuki, Sloba, Nemanja and me (Koba). Special thanks for Ivan from Zagreb, Croatia, who was willing to travel for 8 hours on almost 40°C, had a tire defect, and still managed to arrive on time.


 
Slika 03
 
Slika 04
 
Slika 05
 
Slika 06

I was leading Hero T-34 Company. They were painted with great pleasure during lockdown but were never used in action. Last year, I took the best painted army prize for my Winter Germans, and this time I had freshly painted Winter Russians. 

 

My list:


 

--------------- GAME 1 (Day 1)
My first game on Friday was against Deka`s US Rifle. Oh boy, I don`t like to face them. There is only one roster that I fear more than US Rifle, and that is his US Armoured Rifle. I think we have played a Counterattack mission.


 
Slika 07

I have decided to rush my Hero T-34 Tankovy directly on close objective. My greatest concern were the AT guns and M-10s in Ambush. 


 
Slika 08

Oh boy that hurts. I had one platoon of T-34 wiped out. But that was a cost that I knew I had to pay. Luckily, on the second turn, I was able to get some revenge. I have managed to pacify most of his M-10s and the AT guns. 


 
Slika 09

I kept going towards the objective. 


 
Slika 10

After some 2-3 assaults, I have succeeded at taking over the objective and winning the game. Huge thanks to my opponent Deka, who actually guided me during the assault phase. After almost a decade of playing FoW, I still have difficulties with understanding the assaults.


 
Slika 11

--------------- GAME 2 (Day 1)
New mission again: Spearpoint. I have played against Nemanja who had StuGs and Hotchkiss formations. I was a defender, and I have decided to put my SU-100s and Panters in Delayed Reserves. I decided to rush on the closest objective and use one single good thing about Hero T-34s:  Tactics order on 2+.

I must say that I had a lot of luck.
Coming from the forest, I was shooting, shooting and shooting, turn after turn. While Nemanja did not have luck with the dice, my T-34s were destroying any unit that came from his reserves. Russian losses were minor comparing to German losses, as shown on the picture.  While in other games I was mostly playing with SUs and Panters, this game I actually won while they were in the reserves. But, once again, Nemanja really had no luck with the dices.


 
Slika 12

--------------- GAME 3 (Day 2)
The next day, my first game was with Sloba, who is my usual oponent. At least he was, before he decided to move to Belgrade and leave me here without a friend to play with... 


 
Slika 13

The mission was new again: Encirclement, and Sloba decided to play defence. He had a British infantry with 2 platoons of AT guns and Crocodile tanks. 


I have decided to put 60% of my force on the left flank which is a maximum allowed by the mission. This time I was actually playing with Panters and SU-100s. 


 
Slika 14

They had some losses, but my 1inC was with them allowing some valuable rerolls. At the end, I have succeded in taking the left objective. This time, the only purpose of two platoons of T-34s was to move around the central objective, not allowing Sloba to move his units from there. I think that Sloba made a mistake by releasing AT guns from ambush in front of his infantry. That made them more vulnerable to my assault. But, they were very dangerous anyway, and the final result could easily be quite different.


 
Slika 15

--------------- Game 4 (Day 2)
Till this moment, it was definitely my best ever starting tournament. Three games, three wins. But then, I had to face Shuki, who had some German halftrucks and 5 Tigers. We both wanted to attack.
New mission again: Scouts out.


 
Slika 16

Shuki was playing very cleverly. He was moving cautiously with his Tigers so that my Panters can be in his range, and then trying to shoot and scoot with them. 


 
Slika 17

I have made a mistake by putting my Panters and Su-100 to be concealed in the forest. I should`ve hidden them totally and wait for my T-34s to come from the reserves, and to strike with all of them at once.


 
Slika 18

However, I had a chance to do something on the third turn, when my T-34s came from the reserves (both platoons). I have managed to hit 2 Tigers, and they failed to get saved, but I could not get a 3+ Fire Power, so they remounted on 2+ next turn. After that, I was quite demoralized, and Shuki was able to kill all my tanks and take the objective. A real bummer for me...
At the end of the day, we went to a restaurant and had some great food.


 
Slika 19

--------------- Game 5 (Day 3)
On the third day, we were supposed to play only one game. I had to play with Ivan, who had some really nicely painted Summer Russians, as opposite to my Winter Russians.



 
Slika 20

The mission was a counterattack. Something that we should be familiar with.

 

 
Slika 21

Ivan (the bad one ahahah) decided to play very aggressively with his infantry and some heavy tanks like SU-100 and IS-2. He managed to get to my central objective on turn two. But I had a chance until turn six to deny it. My reserves were actually dedicated to deny that objective, while my SU-100s, Panters and SU-76 should`ve defended my closer objective. Again, I was playing most of the game with SUs and Panters. (So, next time, I should either make a Panter or SU roster ahahah) 


 
Slika 22

In a way it was mission impossible. What I have achieved was destroying his SU-100s and IS-2s and some other platoon, that way earning 3 small points. I have learned what means when you have infantry with RPGs... The hard way...
I have learned how oponent infantry can waste your time, by not allowing my tanks to pass them by...
I have learned that 3 Stuarts can kill 3 SU-100s if the dice are not rolling in your favor.
It was a bloody game and at the end I was totally wiped out from the table, while Ivan was on both objectives... I must say that Ivan made an enormous progress since the last time we have played. He had a good roster and knew how to use it. 


And the final results:
Player    Big points    Small points
Vladimir Šukalović (Shuki)    4    34
Dušan Kostić (Koba)    3    27
Ivan Milković (Milky)    3    23
Dejan Milinović (Deka)    1    15
Nemanja Konstantinović (Turchin)    1    13
Slobodan Tomić (Sloba)    1    12


The overall viner was Shuki! Congratulations!


I hope that next year I will be able to organize a tournament for more players, like I did in the good old days.


Dušan (Koba)