subota, 10. rujna 2016.

M3 White Scout Car od polimerne gline




Danima gledam sa ćerkom na You Tube šta sve ljudi prave od polimerne gline. I tako rešim da se i ja okušam u tome. Izabrao sam model koji mi trenutno baš treba za Rotu Razvedki. Planiram da ove godine vodim mehanizovane liste a Rota razvedki je jedna od nekoliko lista koje želim da probam. Fale mi ovi transportni kamioni a u svim forumima kažu da su upravo oni udarna sila  Rote razvedki jer mogu da uzmu 0.50 cal koji imaju FP 5+. Na prvi pogled vozilo izgleda dosta kockasto i mislio sam da neće biti problem da se izvaja. Ali pre samog vajanja spremio sam sav potreban materijal.


slika M3001

Iz starih maketarskih dana imam ovo vozilo u razmeri 1/72. Dobri stari ESCI. Pravio ga je Dorian a ja sam obojio figurice. To je dosta korisno jer mogu da pogledam kako vozilo izgleda u tri dimenzije. Za vajanje polimerne gline neophodna je podloga od stakla. Ja sam uzeo neki ram od slike. Veliki skalpel sam koristio tako što sam izvadio sečivo (bez drške). Uzeo sam tamno zelenu FIMO Staedler glinu za karoseriju i crnu za točkove. Naravno, moglo je sve iz jedne boje i da se oboji kasnije. Ključna stvar bio je nacrt vozila kog sam skinuo sa interneta i smanjio na odgovarajuću razmeru 1/100. Nacrt sam stavio ispod stakla a glinu na staklo. Tako sam sve vreme imao predstavu o dimenzijama. Bušače sam kasnije koristio za pravljenje točkova.


slika M3002

Postavio sam glinu i počeo da sečem tako da dobijem blok odgovarajuće veličine. Glina se odlično seče. Čvrstina je savršena. Prvi rez.


slika M3003

U odrezanom bloku samo vešto oko umetnika vajara vidi budući M3 Scout...


slika M3004

Drugi i treći rez daju odgovarajući oblik zadnjem delu vozila.


slika M3005

Četvrti i peti rez daju oblik prednjem kraju vozila. Sve vreme gledam na crtež ispod stakla.


slika M3006

Šestim i sedmim rezom oblikujem "kljun" vozila.


 
slike M3007 i M3008

Pipav i pomalo naporan deo posla je da se izvuče višak polimerne gline iz zadnjeg dela vozila. Skalpelom prvo režem konturu a zatim vadim malo - pomalo gline pincetom i drugim alatom. Zidove vozila namerno ostavljam debljim jer kasnije treba da izbušim rupe za točkove. Pored toga ako bi stranice bile tanje iskrivile bi se.


slika M3009

Vozilo pomalo počinje da liči na pravo. Dobijam volju da nastavim dalje.


 
slike M3010 i M3011

Bušačem pravim otvor za zadnje točkove. Ovde sam veoma oprezan. Ne smem da bušim previše jer ću probušiti celu stranicu a opet ako premalo izbušim točak će da "viri" i neće izgledati lepo.


slika M3012

Sada malo doterivanja. Crtam linije na šasiji, otvor hladnjaka, vrata i haubu.


slika M3013

Dodajem blatobrane na prednjem delu vozila. Ovo je jedini deo koji sam dodao u vidu tankih tračica. Inače, cilj mi je bio da kompletnu šasiju uradim iz jednog komada. Blatobrane sam dodao naknadno s tim što sam sa donje strane dodao male parčiće da bi se blatobrani učvrstili.


slika M3014

Dodajem i dva sedišta. Zadnji deo ostavljam praznim. Možda ću tu zalepiti figurice razvedčika, ne znam.


slika M3015

Pošto imam inspiraciju pravim još dva vozila. Za prvo vozilo treba mi jedan sat a za druga dva po 45 minuta. Želeo sam da napravim i jednu verziju sa tendom ali nisam baš zadovoljan kako je ispalo. Ovo vozilo napravio sam kao treće, od ostataka polimerne gline koji su preostali od prva dva vozila. Ovi ostaci kada se izgnječe daju glinu koja je mekša pa nije dobra za oblikovanje. Imao sam problem i sa rezanjem i sa bušenjem.  Pretpostavljam da modelari za velike firme rade od nečeg još tvrđeg nego što je ova polimerna glina.


slika M3016

Koleginica Danijela mi je rekla da modele obavezno stavim na papir za pečenje inače će se zapaliti. Ne stavljam na dno rerne nego otprilike na sredinu. E sad, Danijela mi je rekla da podesim temperaturu od 110 celzijusa i da je dovoljno desetak minuta da se figurice ispeku (na omotu piše 30 minuta). Meni su vozila bila mekana i posle sat vremena na  110 stepeni. Više puta sam proveravao da li je sve u redu sa modelima. Na kraju sam isključio rernu i ostavio modele u rerni celu noć. Ujutru su bili taman kako treba. Možda moja rerna ne peče dobro, možda pokazivač temperature nije dobar,  ne znam. Savetujem ipak oprez kod pečenja da se višečasovni rad ne završi fijaskom.


slika M3017

Sutradan ujuutru gledam šasiju i uživam. Veoma sam zadovoljan. Deca mi obasipaju pohvalama.


 
 
slike M3018, M3019 i M3020

Ostaje da se urade točkovi. Tu sam malo eksperimentisao i lutao. Pokušao sam da ih pravim u dve boje i nije baš uspelo. Probao sam i dve dimenzije. Kao što sam već napisao, umešena glina je veoma mekana i deformiše se.  Na kraju sam izabrao dimenziju i u centar pritisnuo krstastim šravcigerom i to je bilo sve. Točkove sam ispekao isto kao i vozilo. Sutradan sam točkove zalepio sa malo super lepka i green stuff-a.


 
 
slike M3021 M3022 i M3023

Krajnjim rezultatom sam veoma zadovoljan. Ukupno sam napravio pet vozila i utrošio oko 5 sati za njih i 2 evra. Zadovoljstvo prilikom vajanja bilo je ogromno. Nisam još odlučio da li da ih obojim kao prave modele da budu što realističniji ili da ih ostavim da izgledaju ovako bajkovito "natur".
Teoretski, mogao bih najbolje izvajanom modelu da dodam detalje (kanistere, rezerve točkove, ašove) da mu sredim unutrašnjost, dodam napred kotur za vuču i možda zalepim originalne točkove sa nekog drugog vozila. Mogao bih da napravim jedan odličan model koji bi se kasnije kopirao livenjem. To ću možda uraditi nekad a sada ću neko vreme da uživam u svojim ručno napravljenim modelima.

Dule

ponedjeljak, 22. kolovoza 2016.

Još malo terena pred turnir u Vršcu...



Jako se radujem što organizujem turnir u Vršcu. Sve je skoro spremno, samo još igrači da se pojave. Koristim još koji dan da napravim nešto terena. U jednom naletu inspiracije napravio sam ove srušene kuće i šatore za dva dana.
Voleo bih da napravim jedan teren da podseća na razrušeni Staljingrad. Fale mi neki kultni objekti kao što su  fontana, fabrika trakora, železnička stanica ali... Treba nešto da ostavim i za neki naredni turnir...
Za ideje najviše sam koristio BF članak sa sledećeg linka

http://www.flamesofwar.com/Default.aspx?tabid=110&art_id=241&kb_cat_id=24


SRUŠENE BARAKE
Ono što sam ovaj put napravio su srušene radničke barake. Meni je to najtužniji mogući teren. Pošto su barake bile od drveta, posle bombardovanja su potpuno izgorele i od njih su ostali samo dimnjaci. Svojim izgledom Nemce su podsećale na grobove sa nadgrobnim spomenicima pa su ih tako i zvali.

Slika grobovi 1

Ja sam za izradu koristio pravougaonike od špera i nekakve štapiće koji podsećaju na štapiće za sladoled samo su mnogo tanji. Uz to i malo kamenčića, lepak za drvo, neki specijalni posip (miriše kao đon od patika ili ona gumena staza za trčanje) a za dimnjak sam koristio dršku od četkice za zube.

Slika grobovi 2

Prvo sam po ivicama lepio štapiće lepkom za drvo. Lomio sam ih namerno nepravilno, lepio lepkom za drvo. Ovaj put nisam čekao da se suši sloj po sloj nego sam odmah sve lepio.Ostavio sam praznine na mestu gde će doći dimnjak i gde su bila vrata. Uz ivice sam posuo malo sitnog peska koji asocira na pepeo.




slika grobovi 3

Sledeća stvar bila je da pomoću green stuff-a i super lepka nalepim drške četkice za zube. Od dve četkice dobio sam četiri dimnjaka.


slika grobovi 4

Na kraju je ostalo da se sve oboji. Dimnjacima sam ucrtao ciglice a drvene delove modela prešao sam sa agrax earthshade-om. Negde sam prešao dva puta. Dodao sam još poneku letvu od šibica. Oko dimnjaka sam zatim stavio posip. Krajnjim rezultatom sam dosta zadovoljan. U jednu kućicu staje 4 srednja postolja pešadije. Tu je pešadija u zaklonu.


 

 slika grobovi 5 i 6

ŠATORI
Druga vrsta terena koji mi fali je pustinjski teren. Da bih ga malo obogatio smislio sam da napravim par šatora. Kod šatora je posao bio još jednostavniji. U pitanju su šatori koji se dobijaju uz razne kineske igračke. Ja sam na internetu kupio tri komada za 1 evro.

slika šatori 1

Zalepio sam ih na postolje od balze. Zatim sam celo postolje premazao lepkom za drvo i posuo peskom. Na dva mesta sam stavio figurice poginulih vojnika i poneki kamenčić. Napravio sam od žice i green stuff-a nekakvu zastavu. Na kraju sam sve obojio. Šatore sam dosta senčio i drajbrašovao sve svetlijom sivom bojom. U poslednje vreme to mi baš ide od ruke. Zastava je ispala nekakva mešavine nemačke i norveške zastave ali pošto je u pitanju teren to nije toliko ni bitno. Na kraju sam zalepio poneki žbun. Pesak nisam bojio i mislim da sam dobro uradio.



slika šatori 2 i šatori 3

Dule

srijeda, 10. kolovoza 2016.

My Cossacks (by Dan Minculescu)




So, ETC finally over, home at last.

After traumatic car troubles (in which we were pushing a 4x4 on the highway emergency track at 01:00 am in the middle of rural Greece) and a miserable first day of singles (one narrow win and two depressing losses), the team tournament went surprisingly well, with 5 wins out of 6 for my fearless Cossacks.

I lost 1-6 to Poland's Michal Jozwiak of Sexy Sixes fame (playing Soviet Tanks), and was able to pick up a trick or two from the Polish cavalry players that were of very good use later.

In the second game, I defeated Nemanja Kacavenda of Serbia (playing Italian Bersaglieri) 4-3 after a very hard fought game in which he pushed me to the very limit.

The third game was easier, against Ahmet Ilpars of Turkey (playing US Mechanized). He was not very experienced (just like we were at our first international tournament), so I could allow myself a tempo which saw a comfortable win with a minimum of stress, 5-2.

The fourth game was the hardest and the most taxing, against Maurus Markwalder of Switzerland, playing British Indian Infantry. The game was very open and we had both very good opportunities to secure the win, but a good roll on a skill check saw my mounted Cossacks deny him the objective, while my KVs secured mine, giving me a very hard fought 4-3 win.

The fifth game saw me pitted against Dave Madigan of New Zeeland, playing German Tanks, and I was all over him in the first round, but some bad dice denied me the chance of a successful charge on his tanks and he managed to hold on the objective. As my attack stalled and hope faded, Lady Fortuna chose to smile on me and the pressure got to Dave who moved his troops off the objective by mistake, thus allowing me to grab the win. No bragging rights about this one, and I truly feel for him, but the point was secured and a 6-1 win.

The last game I played was against Stephen Hughes of Scotland (playing German Mechanized). He was severely handicapped by the scenario and the troops he could field proved no match for the mad rush of mounted and dismounted Cossacks. A series of savage assaults saw guns and Panthers being destroyed and the rest was just waiting for turn six and claiming the 6-1 victory.

All my opponents were great guys and even if some of the games were stressful and tense, I enjoyed every one of them. Poland went on to win the trophy ahead of the US and England, while we placed 17th (out of 22). A fair placing, but one still has the feeling that a better place was definitely in for us, had we been more ruthless. We learned a lot however, both tactically and strategically (I was sadly not very good with the pairings and even if we managed to deny our opponents, I wasn’t able to maximize to our advantage – lessons to be learned here). I want to thank my team mates as well for being supportive and giving their best sometimes under stressful and difficult circumstances.

ETC 2016 is over and now the work begins for 2017. Salamanca is where we aim to impress and hope to break through to become a contender for the Top 10.




Dan Minculescu

nedjelja, 7. kolovoza 2016.

ETC 2016 - just a few collages (with ETC teams, results, ranking ...)




If you send me a few photos, I will make a collage :)


TEAM 01 - Australia

TEAM 02 - Austria

TEAM 03 - Canada

TEAM 04 - Denmark

TEAM 05 - England

TEAM 06 - Germany


TEAM 07 - Greece

TEAM 08 - Ireland

TEAM 09 - Italy

TEAM 10 - New Zealand

TEAM 11 - Poland


 TEAM 12 - Portugal

TEAM 13 - Romania

TEAM 14 - Russia

TEAM 15 - Scotland

TEAM 16 - Serbia

TEAM 17 - South Africa

TEAM 18 - Spain

TEAM 19 - Switzerland

 TEAM 20 - Turkey
 
TEAM 21 - USA



TEAM 22 - Wales



Ranking:


Tom
tomislavborosa@gmail.com

četvrtak, 28. srpnja 2016.

Late War (Singles) Tournament, Vršac (Serbia)




Najava FoW turnira u Vršcu. Sve piše na plakatu i u tekstu malo ispod...

-----------------------------------------------------------
Late War (Singles) Tournament, Vršac (Serbia)

Points: 1750 (LW)
Date: Saturday and Sunday, August 27th and 28th 2016
Max. number of players: 20 (First come, first serve)
Number of games: 4 (2 games will be played on Saturday and 2 on Sunday)

Location:
Hemijsko medicinska škola (Chemical and Medical School)
Sterijina 113
26300 Vršac  Serbia
(Approximately 80km from Belgrade, 10km from Romanian border and 70km from Timisoara).

Entry fee 10 Euros (entry fee includes two meals that will be served on site in breaks between the games).

I am sending invitations to players from Romania, Slovenia, Croatia, Russia, Belarus and Serbia. Off course, all other players (up to the total number of 20) are welcome. All the necessary information about this tournament will be announced at tomsmagazine.blogspot.com

For all the information you can write to me at dusankostic@yandex.ru or you can call me on +381 (0) 64 202 78 19

I speak both Russian and English.
Accommodation for players is organised at Dom učenika Vršac (students' home), for 10 Euros per night (breakfast included). Rooms are made for 4-6 persons, common toilets and showers. The place is situated in the centre of the town, 20m from the Romanian Church. Accommodation can also be found via internet.
 Coffee, tea, soda and water will be served at school during the tournament for free.  Our friends from Romania will be assisted by one of our students who is native Rumanian and speaks both Serbian and Romanian.
If necessary, I can organize transport from Belgrade airport but you have to inform me in advance.

There will be a modest award for the Overall Winner of the tournament and the Best Painted Army.

Rules and Regulations
-First round pairings will be randomly drawn. All of the following rounds will be determined by Swiss system;
- Missions will be selected randomly immediately before each round;
-Each game will have a time limit of 3 hours;
-Army lists must be submitted to dusankostic@yandex.ru by 14th August, all official LW army lists and PDFs are allowed;
- Every tournament entry must include: Player’s full name, an e-mail address, and army list (can be submitted later on, but no later than 14th August);
-The winner of the tournament will be determined by the amount of “big points” (Wins > small points);
-Tiebreakers will be determined by the amount of small points and then the “Favoured opponent“ vote, if necessary.

   Tournament schedule
Friday, august 26th
-We will take a walk around the town centre in the evening and go all together for a dinner

Saturday, august 27th
-Welcome and briefing: 8:00-8:30
-Round 1: 9:00-12:00
-Lunch:  12:00-13:00
-Round 2:  13:00-16:00
-After: Climbing the Vršac Mountains* with a professional guide (The Tower of Vrsac, Red Cross and Mountain Home). Bring some good old shoes and a flashlight! After that we can go together for a dinner.

Sunday, August 28th
-Round 3: 8:00-11:00
-Lunch 11:00-12:00
-Round 4: 12:00-15:00
-Final ceremony 15:00-15:30


*The Vršac Mountains (Serbian: Вршачке планине / Vršačke planine, Romanian: Muntii Varset), are very interesting for their geology, biology and culture. The Gudurica peak (Gudurički vrh), is the highest peak in the Serbian province of Vojvodina, with its 641m above the sea level. The Tower of Vršac (Vršačka kula) - 399m was built in the XV century; the Mesić monastery is from the same period.


All information:
Dušan Kostić
(dusankostic@yandex.ru)
tel: +381 (0)64 202 78 19
(I can also be reached at this number through Viber and WhatsApp)



Play Diplomacy Online


Odigrao i napisao Dule

U davna, pradavna vremena, igrao sam  Diplomatiju sa Dorianom i još 5 drugara na kompjuteru Commodore 64. Bio sam potpuno fasciniran ovom igrom, u mislima sam je igrao danima a kući se nisam odvajao od atlasa. Crtao sam karte, pokušavao da predvidim poteze ostalih igrača u igri. Igranje ove igre pamtim kao jedno predivno iskusvo. Diplomatiju bih uporedio sa šahom. Osnovne premise igre su veoma jednostavne ali za dostizanje majstorskog nivoa potreban je ogroman trud i talenat. Poželeo sam da se ponovo okušam u diplomatiji, ovaj put preko interneta.



Slika Diplomacy pocetak

Na sajtu http://www.playdiplomacy.com/ postoji sve što je potrebno za igru. Igranje je besplatno, tamo se mogu pronaći saigrači, a sam mehanizam igre je izuzetno lep i jednostavan – karta Evrope sa podeljenim provincijama. Dovoljno je mišem izabrati provinciju i naređenje za tu provinciju (vojsku ili flotu) - sve ostalo program radi sam. Treba biti oprezan jer, kao i u stonoj varijanti, kompjuter prihvata besmislene naredbe kao što je recimo MOVE Moscow to Naples. Ovakve naredbe se ne mogu izvršiti nego jedinica Moscow izvršava naredbu Hold.

Odigrao sam jednu partiju Diplomatije na internetu. Trajala je mesec dana i nismo je završili, odnosno završila se kao DRAW. Slučajnim izborom sajta dobio sam da vodim Tursku. Ušao sam u Mentor game  sa mentorom  i još 6 početnika što bih svakom početniku preporučio. Mentor može da se pita za neki uopšteni savet šta uraditi, kako igra funkcioniše i sve vreme nadgleda naše međusobne prepiske. Sam Mentor nije igrač u ovoj igri.

Problem je što se 4 početnika povuklo iz igre kada su stvari krenule loše po njih. Mentor je uspevao da u prvo vreme  nađe zamene za ove igrače. Zamenu su činili iskusniji igrači. Prvo je otišla Austrija, mislim da se radi o nekom momku iz Srbije koji studira u Austriji što je baš neobično. Nekako sam sa njim odmah zaratio... Kada se on povukao iz igre na njegovo mesto je došao iskusan igrač ali to nije bilo tako strašno jer sam se inače naoštrio na Austriju.  Engleska “početnik” je igrala vrlo slabo, mada je pukim slučajem uspela da uđe u St. Petersburg što je bilo vrlo važno za dalji tok partije. Francuska se brzo iskrcala u Englesku. Nemačka je dobro stajala,  okrenuta ka severu i prema Engleskoj sa kojom je izgleda bila sukobljena. Ozbiljan disbalans je nastao kada su u jednom potezu zamenjeni Engleska i Nemačka. Dolaskom novih igrača Engleske i Nemačke koji se sa sajta znaju od ranije oni sklapaju savez, uključuju u to i Franckusku koja se povlači iz Engleske i kreću na Rusiju sa kojom sam ja u savezu, ali i u strahu, jer sam dopustio da ostave flotu u Crnom moru.

Ja sam pokušavao da uspostavim dobre odnose sa Francuskom po liniji “početnika” protiv “veterana” i ne znam da li bi do kraja u tome uspeli. Nemačka mi je poslala jedno pismo čiji mi se ton nikako nije dopao pa sam uzvratio istom merom (ako ne i malo jače). Do kraja sam morao da se izvinjavam Nemačkoj i Mentoru jer sam Nemačku optužio (samo u intimnoj prepisci sa njim, nigde zvanično) da se uortačio sa Engleskom jer tog igrača zna od ranije. Na sajtu je to vrlo ozbiljna optužba pa je on reagovao još jače i bio sam upozoren od strane Mentora da to ne smem ni u privatnoj prepisci da napišem Nemačkoj. Ipak, ostaje činjenica da se tok igre potpuno promenio ulaskom ove dvojica a Francuska je iz meni nerazumljivih razloga napustila Englesku. Naravno, njihovo opravdanje je da je savez Rusije i Turske, takozvani juggernaut, toliko  jak, da svi ostali igrači moraju da obustave svoja neprijateljstva i krenu na ovu dvojicu. Možda to i jeste tako ne znam.

Sa “novom” Austrijom i “starom” Italijom imao sam veoma dobru prepisku ali sam ih u jednom potezu obojicu “izdao” i time je prepiska prestala. U tom trenutku to mi se učinilo kao dobra ideja jer sam u jesen uspeo da u brzom manevru obojici istovremeno preotmem po jedan Supply centar. To mi je omogućilo da sagradim dve nove vojske a oni su morali po jednu da unište. Pri tome, njih dvojica su bili u lošim odnosima jer je u prethodnom potezu Austrija na prevaru uzela Veneciju Italiji pa nisam očekivao nekakvo savezništvo protiv mene.


Slika Kad sam bio mlad

Partija je prekinuta onog trenutka kada je i Rusija poželela da izađe iz igre. To je bio već četvrti igrač početnik. Mentor nije mogao da nađe zamenu, a i kada bi je našao bilo bi već 4 veterana protiv 3 početnika u igri. Jedan potez su predvideli “Civil disorder” za Rusiju što je značilo da sve ruske jedinice imaju naredbu “Hold” pa se relativno lako mogu osvojiti njihove teritorije. Međutim, Francuska i Italija od toga nisu mogle imati koristi, pa sam podržao predlog Francuske da se ide na DRAW iako nisam uopšte stajao loše, imao sam 7 jedinica kao i Nemačka, moćnu flotu i vrlo moguć tešnji savez sa Francuskom (sa Rusijom sa već bio u savezu pre njegovog odlaska iz igre).
Čiitava koncepcija je veoma dobra ali nije bez mana. Mogu da navedem to da je poslednji potez proleteo i da mentor nije pravovremeno i javno obavestio sve igrače o tome šta se dešava. Npr. Francuska i ja smo bili za to da produžimo igru ali da recimo dve godine niko ne dira Rusiju koja se povukla iz igre (ima takav scenario sa Italijom kad se igra u 6 igrača). Ja sam svoj poslednji potez tako odigrao da ne diram u ruske provincije mada sam mogao da idem na Sevastopolj i Rumuniju. Ispalo je da drugi nisu tako postupili, oni koji su moglu jednostavno okupirali ruske provincije.

Slika Diplomatija Kraj Draw

Rečeno nam je da  DRAW ne može da nastupi pre 1905 a onda je ipak brže bolje nastupio 1904. Za nekoliko noćnih časova dok sam spavao  izdešavalo se toliko toga da bih ujutru jednostavno video da je moja igra završena!  Generalno, igra ima puno pauza, potezi traju dugo, barem u igri sa mentorom, a svaki izlazak nekog igrača pretvori se u dvodnevno odlaganje poteza.

Druga vrsta problema su pitanja subjektivne prirode i nisu vezana za ovaj sajt. Ovi problemi postoje  u meni sigurno a vrlo verovatno i u ostalim igračima, koliko god veterani pričali o tome kako “toga kod njih nema”. Ja sam nekako jedva čekao da mi Rusija predloži savez. Mogu i ja da kažem da je savez Rusije i Turske mnogo jaka stvar i da sm zato to prihvatio ali ko me poznaje zna da to nije jedini razlog. Drugo, daleko su mi bili “simpatičniji” početnici kao i ja nego veterani, pa sam po toj liniji tražio saveze što opet nije u redu za mehaniku igre. Želeo sam da preotmem Srbiju od Austrije po svaku cenu. Ovo sam uspeo jer sam bio neverovatno drzak i okolnosti su se sklopile ali moglo je da ispadne sasvim drugačije i to bi me skupo koštalo.

Izlazak igrača iz igre kada im krene loše je ozbiljan problem. Kada su došli “nova” Engleska i “nova” Nemačka to više nije bila ista igra. Istina, možemo i to tumačiti kao pobedu nekih novih na izborima ili državni udar i promenu politike te zemlje. Promena jednog igrača nije strašna međutim promena više igrača je već diskutabilna. 

Igrač koji nema šanse za progres nema ni volje za igru. To se ovaj put desilo sa Italijom koja bi za potez ili dva sigurno nestala sa mape. On je bio bezvoljan i nezainteresovan.
Mislim da ću sada napraviti pauzu od Diplomatije. Koliko god smešno zvučalo, prilično sam iscrpljen jer sam igru doživeo dosta emotivno. Često mi se dešavalo da nalazim glupe izgovore da ostanem budan do posle ponoći (tada se prelazi u sledeću fazu igre i mogu da vidim kako sam napredovao) a onda sam ujutru umoran išao na posao.  Igra je veoma spora ali užasno napeta i mislim da treba da se odmorim neko vreme...