Kutija tenkova kupljena uz plan da ću ih obojati i prodati (barem 2 tenka). Kada sam vidio koliko novaca bi išlo svima koji sudjeluju u prodaji, odustao sam od posla unaprijed. Meni bi ostao tek maleni dio, možda 10-15% od cijene prodaje. Bojati nekoliko sati za 10 kn/sat mi se nikako ne isplati.
S druge strane, sve što bojam... bojam sa srcem. Ne mogu objasniti kako, ali vežem se uz te komade plastike i metala :).
Skoro nikada ne bojam točno određenim bojama niti znam redoslijed bojanja, prljanja... kako mi dođe, tako u tom trenutku napravim.
Ova tri tenka su obojana upravo tako... sjeo sam za radni stol, vadio boje za koje sam u tom trenutku mislio da bi mogle pomoći... krenuo sam bojati. Točno određene nijanse zelene ili smeđe nemaju previše smisla. Treba pogoditi boju tenka koji je napravljen u ratnim uvjetima, u tko zna kojoj tvornici... Jednom zgotovljeno vozilo je trebalo što prije prebaciti na front. Koliko je bilo važno obojati ga točno određenom nijansom neke boje... Zamislimo i ovo... i boje se negdje proizvode. Isto tako u teškim, ratnim uvjetima, u podrumu neke tvornice prebačene nakon Njemačke invazije na Rusiju. Malo pigmenta više ili manje i evo druge nijanse; bačva do bačve i svaka je bar malo drugačija svojim sadržajem. Onda uzmimo u obzir više proizvođača boje, pa miješanje boja... bojanje na samom frontu radi hitnosti isporuke. Trebalo je odraditi i kamufliranje bojom... na sve to dođu blato i prašina, razna oštećenja... Teško da je tenk uništen prvom granatom, nakon određenog vremena se pojavi hrđa... Svaki tenk ima svoju priču i tu se zaustavljam.
Ne volim ovakve fotografije. Obično previše nedostataka otkrivaju... U ovom slučaju se vidi nekoliko nanosa boje (dry brush rađen puuno puta).
Kao i uvijek, uživao sam trošeći slobodno vrijeme na oslikavanje plastike :).
Nadam se da ću ih jednom sve zajedno strpati u neku listu i razbiti protivnike... :).
T.
