utorak, 1. kolovoza 2017.

Japanese Jungle Warriors


SLIKA 01 - Svi ratnici u startnoj poziciji

Ovo je jedan od prvih blistera koje sam kupio. Deset modela koji trče kroz džunglu i jedva čekaju sresti neprijatelja…
Modeli su čekali koju godinu da bi uopće bili složeni i prajmirani. Onda su opet čekali neko vrijeme da dobiju bar boju na lice i ruke, da im obojam uniformu i sve ostalo. Uhvatilo me pred par dana da ih napokon dovršim. Skupilo se nešto blistera koje baš jako, ali stvarno jako želim slagati i bojati. Kako sam dao ultimatum sam sebi da ništa od novih modela ne smijem kupovati dok ove stare ne obojam (ili veći dio njih), primio sam se posla. Odlučih bojama uljepšati metalne modele ove…

SLIKA 02 - Obojani modeli


Uniforme, oprema i oružje su dovršeni prije vikenda. Modeli su bili u raznim fazama bojanja tako da ih je sve trebalo dovesti na istu razinu. Bili su oni skroz dobri za igranje i ovako uz eventualno popravljanje detalja ili minimalno bojanje. Nakon bojanja sve je spremno za uređenje baza.
Imao sam razne ideje na papiru i u glavi. Zadnjih nekoliko dana sam uz jutarnju kavu skicirao baze i pisao gdje što treba ići, od kojeg materijala ću raditi te dodatke i slično. Ispunjenje tih želja bi oduzelo previše vremena i napredovanje bi se svelo na par sitnica svaki drugi, treći dan. Morao sam improvizirati. Sve to krasno bilje iz džungle koje je trebalo biti na bazama zamijenile su neke druge, već gotove biljčice. Uz trošak 10 do 15 eura (malo viša cijena radi lijepih podloga koje mi nisu trebale) kupio sam plastično akvarijsko bilje i trebalo mi je skoro tri dana da ga uredim za lijepljenje na baze.

SLIKA 03 - Plastično akvarijsko bilje i fina piljevina u kutiji


Na kružne baze sam nakon lijepljenja modela stavljao Vallejo masu za baziranje. To je odrađeno davno. U tu smjesu je išla sušena trava koja se može kupiti u svakom pet centru kao hrana za zekane, zamorce i slične zvijeri. Kada se sve zajedno osušilo i prajmiralo pa prebojalo u zemljane tonove… nije loše izgledalo. Za igru odlično, bez suvišnih detalja.

Znači modeli su do vikenda bili spremni samo… meni je tu  nedostajalo je još nešto. Ako ovi modeli predstavljaju ratnike iz džungle, baze su nekako prazne… nedostaje bujna vegetacija koja će modele na prvi pogled izdvajati od „obične“ pješadije. Sam sebi ponavljam da baze ne smiju biti pretrpane, da su ovi modeli za igru… ponavljam i ne vrijedi.
Uzimam prvu bazu sa modelom koji nosi LMG. Trči on kroz džunglu, bar šumu, a teren ravan bez grmića, visoke trave, stabla… Gledam tu malu bazu i uočavam nešto više mjesta sa desne strane. Nožićem komadam čep od pluta, oblikujem komad čepa da izgleda kao panj (SLIKA 04).

SLIKA 04

Kada sam zadovoljan oblikom lijepim ga vrućim ljepilom za bazu. Panj sam prije lijepljenja izdubio po sredini; u rupu će nešto ići. Po panju lijepim manje komadiće pluta i sve prebojavam tamno-smeđom bojom (SLIKA 05), pa malo svjetlija (SLIKA 06) i na kraju smeđi voš. U rupu ide tropski cvijet i njega lijepim sa super ljepilom. Sve se suši koju sekundu; na kraju sadim još jedan cvijet malo dalje (SLIKA 07).
Oko svega unutar baze nanosim bijelo ljepilo i posipavam piljevinom kokosovog oraha (SLIKA 08). Kako sam došao do fine piljevine kokosovog oraha? Bušio sam kokosov orah da bi došao do mlijeka i one fine bijele mase koju zovemo kokos. Bušenjem se stvorila ta fina prašina (piljevina) i imam je dovoljno za urediti dvadesetak baza.


SLIKA 05
 
SLIKA 06
SLIKA 07

SLIKA 08

Model je spreman za fotkanje i nekoliko slika šaljem prijateljima. Dosta je smeća oko mene koje moram počistiti.
Ustvari još sam izrezao i zalijepio nekoliko tropskih cvjetova, nešto stabala i ostalog bilja za jednu plastičnu štipaljku, štipku, kvačicu, štipalicu (kako god želite) (SLIKA 09). Onda sam sve prajmirao crnom bojom iz bočice koja se konstantno nadopunjuje. Taj prajmer sam kupio prije sigurno pet godina i nema što sa njim nisam prajmirao… i još ga ima pola. Da je bar isto sa pivom u frižideru…


SLIKA 09
SLIKA 10

Nekoliko sati poslije (drugi dan), bilje je uređeno. Obojao sam ga u žive tropske boje žutih, crvenih i narančastih. Prije toga je išao razrijeđeni zeleni prajmer, zatim boja u dvije zelene nijanse i onda ove žive boje. Nakon sušenja sam sve natopio smeđim vošem (SLIKA 10) i još malo kasnije uz pomoć vrućeg ljepila sve je posađeno na baze.
Oko bilja je bačena kokosova piljevina, komadići čepa od pluta… Na jednu bazu ide malo smeđe trave. Upotrebljavam još neke niti (travke) kojima je obložen kokosov orah izvana. Za kraj još malo piljevine kokosa i to je to.


 SLIKA 11 - Ekipa Jungle Warriorsa na livadi ;) - nije centriran tekst jer me blog baš nešto zahebava

Svaki model ima drugačiju bazu. Nadam se da ću jednog dana postaviti još i te slike, sada mi se jednostavno na +36 stupnjeva to i ne radi.


Trudio sam ne stavljati previše i naravno da u tome nisam uspio. Drago mi je zbog toga. Modeli više izgledaju za izlaganje u vitrini nego za igru. Uređena baza je sve dignulo za jedan nivo. Na bolje, naravno.
Da ne ispadne sada da sam pun samohvale, vjerojatno bi i bilo koji drugi prosječni bojač napravio jednako dobro ili bolje. Samo, ovo je mojih ruku i sve slabijeg vida djelo…

Prije mjesec, dva život je položio tronuli Citadel kist i od tada bojam sa čime stignem. Linije više nisu tako tanke i precizne, previše boje ostaje na novim kistovima… Ti novi klinci se brže „kuštraju“ i malo-malo ih treba prati, čistiti i sušiti…
Tronuli Citadel sa svojom jedinom dlakom tužno (iz)gleda iz crvene čaše, a opet ponosan što je i on bio dio ovoga. Vjerujem da će se i moja ruka smiriti kada dođe neki novi Citadel…
…iz kutije čujem marš veterana džungle. Srećom je i Sake pri kraju…

Tom

utorak, 25. srpnja 2017.

Drvena ograda za Bolt Action


Slika 0 - Završena ograda sa modelima ispred, iza, pored te iste ograde...


Slika 1 - Crtež u CorelDRAW-u..

Prije nekog vremena sam se odlučio za izradu drvene ograde koja će upotpunjavati terene za igre kao što su Bolt Action, SAGA i slično.
Ogradu sam prvo nacrtao, pa poslao na rezanje Primožu u SLO. Materijal je MDF, debljina 2mm.
Na nekim dijelovima sam crtao linije koje glume neravnine na daskama, drugdje sam crtao oštećenu ogradu...


Slika 2 - Svi dijelovi ograde i pripadajuće baze istrešeni na stol.
Kako su rupe na bazama jednake veličine kao i ograda trebalo ih je dodatno proširiti.
Od alata sam koristio Dremel bušilicu, maketarske nožiće i razne turpije...


Slika 3 - Jedna složena ograda, ustvari jedna baza i nekoliko upiknutih dasaka.
Daske i bazu povezujem bijelim ljepilom za drvo, na višak ljepila koje iscuri stavljam piljevinu nastalu proširivanjem rupa na bazi.
Ogradu sam namjerno lijepio ukoso. Ideja je bila da te daske kasnije povežem žicom. Kako sam u međuvremenu na to zaboravio, obojao sam ogradu i onda mi se nije dalo lijepiti žicu i sve ponovo bojati...

Slika 4 - Ravne daske oštećujem bušilicom dajući im izgled starog i potrošenog. Vidi se rezultat proširivanja rupa na bazi, kao i fina piljevina sa strane.

Slika 4a - Gore pripremljena ograda je zalijepljena na bazu. Vidi se jedna slomljena daska.

Slika 5 - Nekoliko ograda. Boja MDF-a je presvijetla što znači da se ograde moraju bojati.

Slika 6 - Kompletna ograda plus jedna mala rađena od štapića za ražnjiće, i jedan zid od složenih dasaka (na slici skroz naprijed).

Slika 7 - Za bojanje ograde je korišteno nekoliko nijansi smeđe boje, razni voševi... kasnije sam ogradu postarivao, izbljeđivao...

Slika 8 - Obojana ograda i pobacani modeli koji je prelaze, zaobilaze...

Slika 9 - Sađenje trave oko ograde; bacanje lišća...


 
 
Slike 10-12 - Završena ograda, spremna za igru.

Radi usporedbe, oko ograde su stavljeni SAGA Vikinzi, neki WW2 tenkovi...

Na kraju je red napisati zaključak, bar riječ dvije o tome kako sam zadovoljan napravljenim i koliko mi je trebalo novaca, vremena...
Za crtanje sam potrošio oko jedan sat. Rezanje i materijal su plaćeni nešto sitno da nije vrijedno spomena. Na lijepljenje i bojanje je otišlo sigurno dva, tri sata uključujući i sađenje trave.
Po meni je ograda ispala skroz dobro i sigurno će malo podići izgled terena.

Tom

utorak, 18. srpnja 2017.

FoW - prva v4 bitka



Utisci o V4 posle prve odigrane partije
1600 poena "Rising Sun" Rusi protiv Japanaca, misija "Annihilation"

Tomislav i ja smo rešili da isprobamo nova V4 pravila za FoW. Pošto je najverovatnije da će na idućem ETC-u u Zagrebu 2018. godine da se igra EW i pošto obojica obožavamo knjigu "Rising Sun", rešili smo da isprobamo stare znance sa novim pravilima. Dogovorili smo se da igramo u 1600 poena. Čim smo poređali svoje vojske shvatio sam da još uvek razmišljamo u V3 formatu. Nismo mi za to krivi, krive su godine napornog igranja.

Tomislav je vodio svoje japanske pešadince uz podršku tri tenka i nešto AT topića i artiljerije. Japanski pešadijski vodovi su veliki i to je za V4 dobro. Generalno, japanska pešadija je po V4 po mom mišljenju na dobitku. Inače se teško ubijaju, a sada beže sa table još teže nego ranije. Ako uopšte ikada pobegnu... Nikuhaku timovi su grozni svakom protivniku bez svake sumnje. Zato su AT topići i artiljerija malobrojni i to im je minus. Vod od dva oruđa je po V4 vrlo ranjiv. Dovoljno je uništiti jedno oruđe i za ceo vod se mora bacati moral. Topovi i artiljerija su po V4 pretrpeli značajne promene. Generalno, meni se te promene sviđaju. Artiljerija je mnogo slabija protiv tenkova a jača protiv svega ostalog (slabiji AT na TA a bolji FP). Ovo deluje približnije pravom ratu.

Pošto ja uglavnom vodim ruske tenkove kojih ima mnogo ispod templejta, moji gubici od neprijateljske teške artiljerije su uvek bili značajni. Sada mogu da igram mnogo slobodnije. Mala oruđa se spašavaju na 3+ bez obzira da li su pucala ili ne. Konkretno, Tom je bacao jako dobro i jedva sam uspeo da mu uništim dva mala topića. Oni su uništili gomilu mojih tenkova. Teška artiljerija se spašava na 4+ bez obzira da li je pucala ili ne. U praksi to znači da je taktička mogućnost "čekaću ga dok se približi da raspalim" izgubljena ali je igra dobila na brzini i krvavosti. Sada će svaki top pucati i na long range i na close range. I sa tim se treba pomiriti. Ja sam to i inače radio. Što se mene tiče, plus za V4.

Moja lista se bazira na T-26. Od kad igram FoW, mislim da sam više igrao sa tim tenkom (i više uživao) nego sa T-34. Ko bi rekao... Čim sam počeo da ređam tenkiće, shvatio sam da mi lista nije optimalna. Trebalo je da uzmem DVE formacije, jednu sa T-26 a drugu sa BT-5 ili drugu pešadijsku sa topićima i to bi bilo odlično. Mislim da ću sa takvom ili sličnom listom igrati u buduće. Ruski su tenkovi a verovatno i ruske pešadijske liste u plusu uz V4. Moj tipičan vod sa 8 tenkova je sada još jači. Što ne znači da ne ginu lako kao i do sada. Ako sam dobro shvatio, sada više nema linije komande već ako želim da izbegnem sve penale, pešadiju i tenkove treba da držim blizu komandira voda i blizu komandira čete. To će značiti da će linija ruske pešadije od jednog kraja table do drugog, verovatno mnogo ređe da se koristi. Što opet znači da će još lakše ginuti. Ruska artiljerija je u takođe na dobitku po V4. To što imam aiming point na početku igre, mnogo znači mojoj conscript atiljeriji. Ako smo dobro shvatili, dovoljno je da jednom range in-ujem i posle sam miran.

Da ne bismo previše komplikovali, i da bismo što pre počeli sa igrom, izabrali smo prvu misiju "Annihilation". Mislim da nismo pogrešili. Ja svakako nisam od onih što će sa 30 tenkova sedeti i čekati. Čak je i Tom sa svoja tri tenkića hrabro napadao. Gubici su bili veliki sa obe strane, sad već ne znam ni koliko sam vodova izgubio. Mislim da sam izgubio dva ili tri voda od 8. Tom je izgubio sigurno jedan vod, verovatno dva a možda i tri voda. Pucali smo žestoko, bilo je tu i assaulta i counterattacka. Pohvalno za V4, čini mi se da je assault za nijansu jednostavniji, mada su po meni trebali da ga pojednostave za šest nijansi.

U igri su nam se pridružili Edo i Ivan, svi zajedno smo diskutovali o pravilima i sjajno smo se družili.
Neki zaključak je da treba praviti velike vodove. Akcenat dati na combat i weapons platoons koji su bitni za moral a divisional support uzeti samo šta se mora ili baš voli. Treba staviti dve ili čak tri formacije u listu ako je moguće. Izgleda da se 1inC sada ne pridružuje vodu nego daje reroll samim svojim prisustvom u 6". Ako sam dobro shvatio to može dati i drugom i trećem vodu u istom potezu. Treba pažljivo pročitati i to kako napadač dodeljuje pogotke i videti kad praktično ima smisla da igrač koji se spašava zameni pogotke. Kretanje je po V4 raznovrsnije i te dodatne naredbe treba proučiti. Izgleda da u V4 nema zaglavljivanja!?

Pre partije knjigu pravila V4 sam pročitao dva puta. Sada treba da pročitam bar još jedanput i naravno da odigram još nekoliko partija. U osnovi, igra je ista ali razlike nisu zanemarljive. Pešadije je brža, čak se i tenkovi kreću brže a nisu penalizovani kao nekada sa "at the double". Nadam, se da će se kapiteni odlučiti za EW za 2018 godinu. Liste za MW su za sada zaista siromašne i treba nam jedan prelazan period sa starim listama i novim pravilima da se prilagodimo.

Dule

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Prije nekoliko dana sam odigrao prvu FoW bitku po v4 pravilima. Rani period rata (EW) u 1600 pts, Rusi protiv Japanaca.
Ovo neće biti BR jer bi bilo jako teško skoncentrirati se za sve te novosti u igri i još usput raditi bilješke, i fotkati…
Dule i ja smo odigrali 6 poteza u nešto više od 3 sata. Edo, kasnije i Ivan su tražili i listali po pravilima za sve što nam nije bilo jasno. Vjerojatno je bilo i pogrešaka…
Misija prva po redu, rezultat neriješen što je najpoštenije.
Moj protivnik je u listi imao 30+ vozila, artiljeriju, pješadiju, flame tenkove… ma svašta. Ja sam izveo dva velika voda pješadije, 3 tenka i tri voda po tri topa. Ništa drugo nisam mogao nego braniti se. Plan je bio poklopiti i uništiti što više Duletovih vozila pa onda juriš pješadije na sve ostalo. Do toga nažalost nije došlo.
Dule me nije napucavao sa sigurne udaljenosti, vozio je prema meni i gađao me sve dok nije došao u poziciju za assault. Kako je jurišao na ukopane veterane carske vojske, potpomognute nadaleko poznatim Nikuhaku timovima, svaki juriš tenkova se slamao uz obostrano velike gubitke. Pješadija je prvo bombardirana, pa gađana iz topova i mitraljeza, pržena bacačima plamenova… Veze sa komandom su pucale svako malo. Pješadija je sve to izdržala. Čekali su da tenkovi dođu do rovova. Nakon toga su istrčavali iz rovova jurišajući na tenkove. U sam smiraj dana gorjelo je na sve strane… Zarobljenih nije bilo.
Obje strane su se povukle na početne pozicije prepustivši ratište liječnicima i vranama.

Moram se vratiti na sami početak, na slaganje formacija…
Osim dva combat platoona, samo su se još mali topovi (AT vod) brojali za uništenje. Da pojasnim, Dule mi je trebao uništiti dva od ta tri voda i ja bih morao bacati moral dok sam ja njemu trebao uništiti 4 ili 5 vodova za bacanje morala.

Japanska lista za EW će (kako vidim) biti prilično dosadna i nekorisna ukoliko se nešto ne promijeni. Vodovi pješadije su veliki i teško ih je uništiti, ali vodovi sa dva topa ili tri tenka su smiješni. Lako ih je izgubiti. Dovoljno je da ostanem na jednoj bazi (modelu) i treba bacati motivaciju za taj vod. Ne treba puno da se shvati koliko će ti mali vodovi izdržati na bojištu.

Liste svakako treba doraditi. Pritom mislim na japanske liste, ruske su dobre. Znači, topova minimalno 4, a tenkova 4-5 po vodu.

Druga stvar su neiskorišteni, a plaćeni modeli. Iako sam platio komandu i observere za topove i artiljeriju u igri ih nisam mogao imati. Koristio sam samo jednog observera.
Bilo ovo logično ili ne topovi su puno izgubili dok su dobili SAVE na 3 ili 4+. Male AT topove sam izgubio tek u 5 potezu nakon što su preživjeli jako puno hitova i bombardiranja. Imali su save na 3+. Dobra stvar je što nema kalkuliranja da li pucati ili ne. Save je uvijek isti.
Sada artiljerija lakše gađa. Metu traži na svoj skil, ali gađa na protivnički. Ako smo dobro igrali, Dule me gađao na 5+ (na 4+ za artiljeriju jer su bili trained). Problem je što je moja teška artiljerija pala sa AT 5 na AT 3 kod bombardiranja. U v3 bih ove male tenkova počistio sa stola, sada jedva da sam nešto napravio. Tenk mogu uništiti samo ako protivnik baci jedinicu.

Japanska pješadija više ne mora kupovati bannere za dodatnih 25 pts koji su dizali ionako visoki moral pa je vod bio pinan tek sa 6 umjesto 5 hitova. Sa13 baza po vodu neprijatelj me pina sa 8 hitova.
HQ (ako smo dobro igrali) svima daje rerol motivacije pod uvjetom da je komanda tog voda unutar 6'' od HQ-a plus što HQ ne bježi sa stola ukoliko se taj rerol padne.
Svidjelo mi se Blitz kretanje i još više prelazak teškog terena (šume) na 3+ bez mogućnosti da se tenk u šumi zaglavi.
Blitz mi se isplatio; kretanje i puni RoF su mi omogućili preživljavanje 3 tenka do samog kraja bitke. Iako nisu nešto ubojiti (AT 5) niti oklopljeni (Arm 1) borili su se protiv višestruko brojnijeg neprijatelja. Uništeno je nekoliko tenkova i kamiona sa montiranim mitraljezima, odbijen je napad mnogobrojne pješadije… čak se kretalo u kontra-napad i tu su izgubljena 2 vozila od ruskih topova.

Kretanje je po novim pravilima bolje riješeno. Igra je brža. Neke liste su oštećene (u ovoj fazi prelaska na v4) i treba ih urediti ili će biti izgubljene.
U 1600 pts mogu napraviti dvije pješadijske formacije i ništa više. Sa pješadijom se mogu samo braniti što znači da mi trebaju 2-3 voda tenkova. Vodovi tenkova moraju (MORAJU) biti od minimalno 4 vozila. Ako u listu mogu staviti 4 voda pješadije, 2 voda tenkova i još koju sitnicu onda bi to bilo krasno. Samo, za to mi treba 2500 pts.
Ako ostanem na samo jednoj formaciji i dva voda pješadije gubitkom jednog voda bacam moral.

Opcija je igrati tenkovsku listu, sada formaciju. Za to mi trebaju bar dva boksa Ha-Go tenkova, boks konjice… E sada, da li se isplati dati stotinjak eura i odigrati za to desetak partija u sljedećih godinu dana...

Ne znam, vidjet ćemo što će biti.

Tom

Nekoliko fotki iz igre

 
 
 
 
 
 
 
 
 


utorak, 27. lipnja 2017.

M8 Scout Car 1/56



00 - Obojani M8


Izbjegavam slagati makete jer sam za to lijen. Za složiti maketu treba nešto vremena da bi se predmet slaganja proučio po knjigama i internetu; treba odrediti boje, možda i varijantu modela ako ima više opcija…
Obično nemam volju više od 2-3 dana u nizu za nešto napraviti pa je glupo započeti maketu od nekoliko stotina dijelova.
Rezinski modeli vozila u mjerilu 1/56 su mi radi toga savršeni. Dijelova toliko da priprema za bojanje traje 30 minuta. Tu mislim na rezanje i brušenje, lijepljenje… i ispijanje piva.

Moja druga BA lista su trebali biti Nijemci jer ih imam dovoljno. Zašto sam ipak započeo sa Amerima? Za to je kriv samo jedan model… Sherman iz filma Kelijevi heroji. Model je savršen, baš kao u filmu… sa posadom… Kako je Sherman bio brzo obojan, odlučio sam se za kupnju nekoliko blistera USA vojnika.
Logičan slijed je bio kupovina izviđačkog vozila. Izabrao sam M8/20 oklopno izviđačko vozilo.
Za slaganje plastičnih vojnika i nisam trenutno raspoložen, model vozila sam odradio :).

Nažalost, nije bilo opcije za kupiti rezinski model. Bez previše nerviranja ubacio sam kutiju u košaricu na kompu i nakon par dana mi je došla. Nadao sam se brzom sklapanju par plastičnih dijelova M8, a onda bojanje… Tu počinje ova priča…

Dan državnosti u RH, neradni dan… četvrti dan u tjednu, dakle četvrti četvrtak mjeseca sedmog, dvije tisuće sedamnaeste godine… vrijeme neposredno iza ručka… vani preko trideset u hladu, na suncu pakao…
Odbio sam ponudu supruge da se ja prvi odmorim; to inače prakticiramo vikendima kada smo svi doma. Dok su se svi ukućani zabavljali najbolje što su mogli, ja sam iz radne sobe dovukao kutiju M8 i potrebni pribor. Ne mogu se sjetiti, ali mislim da je taj napor rezultirao sa nekoliko kapljica znoja po bambusovom parketu iz smjera sobe. Ništa strašno. Za svaki slučaj sam ih utrljao stopalom veličine 47 u parket.

Papirni ručnik širim po stolu, na njega ide nožić, kliješta za plastiku, mala turpija, pinceta i bočica sa ljepilom. Sve gurnem malo naprijed da si oslobodim radnu plohu. Vadim sastavnicu, potežem opasna kliješta i… krenulo je prilično jednostavno. Svaki dio ima svoj broj na plastičnom okviru i u sastavnici.
Sastavnica se baš i nije iskazala, nije da sam se previše gubio, ali pomogla bi pokoja strelica gdje koji dio ide.
Sastavio sam nešto. Na red su došli kotači i tu radim prvu pogrešku. Svaki od 6 kotača se sastoji od dva dijela. Na male osovine sam stavljao dio po dio umjesto da sam zalijepio kotač i tek ga tada stavio na osovinu. Sve je sjelo na svoje mjesto, samo što se nije spojilo savršeno jer Tamiya ljepilo ubrzano suši na hebenih 28 stupnjeva. Jedan kotač je pobjegao malo u stranu… Slažem model za igru, a ne super detaljnu maketu pa se nisam pretjerano brinuo za ovaj propust. Ne podcjenjujući svoju sposobnost pravljenja nekoliko pogrešaka za redom znao sam da ne moram brinuti oko ove sitnice, oko minimalne asimetrije…

Lijepim aparat za gašenje požara i još nešto u unutrašnjost vozila, stavljam obje antene, dodatne spremnike sa gorivom, ekstra municiju…
Vozaču ostavljam otvoren poklopac za što bolji pregled terena, suvozaču to uskraćujem…
Prvi dio sastavnice je završen. Okrećem papir. Trenutak velike odluke se bliži...

Da li složiti M8 ili M20? M8 je ljepši, ima više naoružanja i nešto više košta. Nebitno…

Druga strana sastavnice više nema oznake redoslijeda slaganja pa se malo mučim sa topom. Ubrzo lijepim i sve ostalo, vozilo je napokon gotovo…

U jednom trenutku gledam što mi sve treba da bih imao obje verzije vozila. Nedostaje samo jedan mitraljez plus što jedan dio ne bi smio biti zalijepljen. To nikada nije praktično u igri jer se kupola mora okretati.
Vjerujem da se ovo moglo riješiti uz malo više truda od strane proizvođača. Malo drugačiji spoj, ekstra mitraljez i imali bi dvije verzije vozila. No dobro, nije ni to tako važno. Imam M8.

Nakon lijepljenja sam vidio da neke dijelove neću moći obojati. Trebao sam ih bojati prije sastavljanja. Vozača sam mogao obojati prije nego je zalijepljen u vozilo jer ostaje samo mali otvor za manevriranje kistom.
Posao je za ovaj dan završen. Lagano ukočen od hladnog zraka iz klime ustajem se skoro četveronoške, sklopljeni model pohranjujem na sigurno i spremam se za popodnevnu kavu…


01 - Sklopljeni M8, pored njega je Sherman

--------------------------------------------------
Stariji dva dana, nepromijenjene tonaže, u istim hlačama… uz izgovor da ću bojati tek dok ne popijem kavu, bježim u radnu sobu. Vozilo je oprano i osušeno nešto prije…

Vadim kist tricu ili četvorku iz plastične čaše. Lijevam crni prajmer u paletu. Kapaljkom ispuštam 2-3 kapi tvrde zagrebačke vode u prajmer, miješam kistom u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu…
U desetak minuta premazujem M8 sa svih strana, malo ga sušim pa još jednom tamo gdje se prajmer nije primio najbolje.

Sparina u stanu ubija mene i mačke. Dok one leže na parketu ja svojom najvećom površinom pritišćem stolicu i vozilo uljepšavam USA maslinasto-zelenim prajmerom. Dodano je tek malo vode da se lagano nazire crni prajmer.


02 - Stavljena dva prajmera (crni i maslinasto zeleni)

Treći premaz radim mješavinom zelenog prajmera, malo svjetlije zelene boje i nešto vode…
Iza toga ide crni wash na spojevima, u udubinama… zatim zeleni dry brush za isticanje detalja čime sam očigledno pretjerao jer se izgubio wash… onda sepia wash, zeleni dry brush (ovaj put pažljivije) i odlučujem da je to dosta posla za subotu.

03 - U maslinasto zeleni prajmer sam stavio malo zelene boje

 
04 - Dry brush sa zelenom

--------------------------------------------------
Dan iza, hebena vrućina i dalje, zraka malo do minimalno… vrijeme za kavu i nastavak posla…
Odabir naljepnica za vozilo. Velika bijela zvijezda u isprekidanom krugu nikako ne stane. Nepotrebno sam upropastio naljepnicu. Pokušaj dva sa postavljenjem iste zvijezde bez vanjskog kruga i još jedno ništa jer je i dalje veća nego što ima mjesta na vozilu. OK, nije problem. Ide manja zvijezda naprijed, žuto «C-33»na stranice vozila, oznaka vozila također negdje sa strane… Priprema mjesta za lijepljenje, lijepljenje naljepnica i na kraju premaz da bi sve izgledalo prirodno… ma sve kako treba biti. Osim što žuta oznaka «C-33» izgleda čudno i neprirodno.
Znam da bih skidanjem naljepnica skinuo i tko zna koliko slojeva boja pa radim jedino što mi je preostalo… izvlačim pigmente i prljam naljepnice i sve oko njih. Pigmente nanosim do pola visine vozila…

 
 
 
05-08 - M8 nakon pretjerivanja sa pigmentima :)

Koristim crveno-smeđe, žuto-smeđe, i sive nijanse za prljanje. Prljam prednji kraj vozila jednako kao stražnji, pretjerano prljam mjesta gdje su naljepnice, kotače zatrpavam nanosima pigmenata, a baš sam ih lijepo obojao.
Uništavam prilično dobro obojano vozilo, bar njegov donji dio, mada su naljepnice sada podnošljivog izgleda. Nešto je ispalo i dobro.


 
 
 
09-12 - Skidanje viška pigmenata, bojanje vozila i vozača, lagani popravci i prebojavanje

Bojam vozača koliko ga vidim, bojam oružje i opremu, svjetla na vozilu. Ne izgleda tako loše kada sam skinuo višak pigmenata.

Neke dijelove sam mogao odraditi bolje da se nisam žurio.
Što se tiče izrade samog vozila… volio bih da je netko razmišljao o stavljanju ostalih članova posade u ovaj box. Na izviđačko vozilo je sigurno išlo dosta dodatne opreme, a toga ovdje nema.

Što bi se reklo, M8 izgleda dobro i to je to. U igri će se sigurno iskazati :).

13 - Za kraj moji Ameri (obojani) za Bolt Action, ostatak u kutijma, blisterima... Vozila sam ja bojao, 4 vojnika Boris.




Tom