utorak, 16. svibnja 2017.

Izrada pustinje

Malo slobodnog vremena za vikend i pokušaj izrade nekoliko baza sa visokom, osušenom travom.
Na komad spužvaste gume (što već je) sam ispaljivao kuglice vrućeg ljepila i u njih sam stavljao po recimo dvadesetak dlačica starog kista. To sam onda mislio izrezivati i slagati male baze koje bi išle na površinu ili površine  određenih dimenzija. Prebojavanjem tih površina plavom, zelenom ili smeđom bojom dobio bih močvaru, riječnu obalu ili pustinju… Odmah na početku rada u glavi mi se rodila druga ideja.


Nakon posađene trave, izgrađenog brda (vruće ljepilo i dosta kamenčića raznih granulacija), te kamenčića oko trave, sve sam dobro zalio razrijeđenim bijelim ljepilom. Sušenje od nekoliko sati, prebojavanje podloge u crnu pa potom smeđu boju, zatim nekoliko puta wash i high light sa dosta nijansi smeđe i žute… onda djelomično bojanje trave u nijanse od žute do smeđe i to je to.


U pustinju sam postavio nekoliko modela od 28mm. Stane ih možda dvadesetak.


Na kraju pustinja ne izgleda loše, jedino što se uslijed terena malo savila pa će u nekom trenutku ipak ići na šperploču ili možda mdf podlogu.



petak, 12. svibnja 2017.

Kistom kroz povijest – Takeichi Nishi

Colonel Baron Takeichi Nishi (July 12, 1902 – c. March 22, 1945) was an Imperial Japanese Army officer, equestrian show jumper, and Olympic Gold Medalist at the 1932 Los Angeles Olympics. He was a tank unit commander at the Battle of Iwo Jima and was killed in action during the defense of the island.


Nishi was born in the Azabu district of Tokyo. He was the illegitimate third son of Tokujirō Nishi, a danshaku (baron under the kazoku peerage system). His mother was not married to Tokujirō and was forced to leave the house soon after giving birth. His father had various high-level positions in the Ministry of Foreign Affairs and Imperial Privy Council, leading up to Ambassador to China's Qing Dynasty during the Boxer Rebellion.

Nishi went to Gakushuin pre-school and, while in elementary school, repeatedly got into fights with students of nearby Bancho elementary school. In 1912, at the age of 10, he succeeded to the title of Baron upon the death of his father. In 1915, he entered Tokyo First Junior High School (now Hibiya High School) in accordance with the dying wishes of his father; his classmates included Hideo Kobayashi, future pre-eminent literary critic, and Hisatsune Sakomizu, who would be Chief Cabinet Secretary in 1945.

In September 1917, Nishi entered Hiroshima Army Cadet School, a military preparatory school established on Prussian models, and in 1920 took courses at Tokyo Central Cadet Academy. One of his classmates was Masanobu Tsuji, formerly head student of the Nagoya Academy. He completed his studies at Central Cadet School in six months in April 1920, due to the reorganization of the military schools, and began courses at the Imperial Japanese Army Academy. Midway through his studies, he was attached to the First Cavalry Regiment based in Setagaya, Tokyo. In 1924, he graduated from the Academy, the 13th of the 19 students in his class, and was commissioned a second lieutenant in October. He went on to the First Cavalry after graduating from Army Cavalry School. He was promoted to lieutenant in October 1927.

In 1930, Nishi encountered what would be his favorite horse, Uranus, while in Italy. As the army wouldn't pay for the horse, Nishi bought Uranus with his personal funds. Nishi and Uranus competed in competitions around Europe, doing well. In 1932, when Nishi was a first lieutenant, they participated in the 1932 Summer Olympics in Los Angeles, winning a gold medal in show jumping individual. This remains Japan's only Olympic medal to date in an equestrian event. His victory broke through the general hostility towards Japan that followed from the Mukden Incident and invasion of Manchuria. Westerners, especially Americans, referred to him as Baron Nishi. He was also popular among Japanese Americans, who were ostracized by American society in this period.

During his stay in Los Angeles, Nishi became the topic of conversation both for his love of driving convertibles around town and for becoming part of the social circle led by movie legend Charlie Chaplin, movie star couple Mary Pickford and Douglas Fairbanks.

After the Olympics, he was reassigned to the 16th Narashino Cavalry Regiment and promoted to be a cavalry instructor at the regimental school with the rank of captain, which he was promoted to in August 1933.

Nishi and Uranus participated in the 1936 Summer Olympics in Berlin, Germany but Nishi fell off his horse mid-course. There is speculation this was intentional and done for the benefit of host country Nazi Germany, with whom Japan would sign the 1940 Tripartite Pact, forming the Axis Powers. The 1936 Show Jumping individual event gold medal was won by Germany. Following this, Nishi was reposted to the Tokachi Subdivision of the department responsible for supply of military horses. He was promoted to major in March 1939.

In this period, Japan was cutting its cavalry forces and forming tank regiments. Nishi was reassigned the regimental commander of the 26th Tank Regiment, based in Mudanjiang, in northern Manchukuo on defensive duties. He eventually gained the rank of lieutenant colonel in August 1943.

In 1944, the 26th Tank Regiment was reassigned to the defense of Iwo Jima under the command of Lieutenant General Tadamichi Kuribayashi. On July 18, 1944, while en route from Pusan to Iwo Jima, the ship Nisshu Maru transporting the regiment was struck by torpedoes fired by submarine USS Cobia (SS-245). While only two soldiers were killed, all 28 of the tanks in the regiment were lost.

Nishi briefly returned to Tokyo to obtain replacement tanks, and eventually received 22 of them. While there, he borrowed the car of Daijiro Kawasaki, future CEO of Daihyaku Insurance (eventually bought out by Manulife Financial), a close friend and a son of the Kawasaki Heavy Industries zaibatsu. When he had a chance, he visited his horse Uranus, who remained at the Bajikōen Horse Grounds, Setagaya.

On Iwo Jima in 1945, Nishi commanded the 26th Tank Regiment under the Ogasawara Corps (IJA 109th Division). He would walk about the island wearing his Hermès brand riding boots and carrying his favorite crop. The regimental headquarters, which was located near the village of Maruman, was moved to the eastern part of the island when the battle began. Due to the topography of the island, some of the medium Type 97 Chi-Ha and light Type 95 Ha-Go tanks were placed in hull defilade (buried up to their turrets) and used as fortified emplacements, in particular, against the American M4 Shermans.

After extensive air and naval gunfire bombardment, the United States Marine Corps launched an amphibious assault on Iwo Jima starting February 19. The American forces, who knew that Nishi was an enemy commander, broadcast daily appeals for him to surrender, stating that the world would regret losing "Baron Nishi"; Nishi never responded to those appeals. The American intelligence officer responsible for this attempt was Sy Bartlett of the 315th Bomber Wing out of Guam, who would later write the novel and film screenplay Twelve O'Clock High. In 1966, Bartlett visited Nishi's widow in Tokyo and paid his respects at Yasukuni Shrine.

The circumstances of Nishi's death are unknown and subject to competing theories. One theory is that he found himself in the midst of enemy forces on the morning of March 21 and was killed by machine gun fire while moving to the regimental headquarters. Another is that he and his aide killed themselves with their pistols near Ginmyōsui or Futagoiwa. Yet another is that he was burnt to death by American flamethrowers on March 22, or that he and several subordinates carried out a final assault and were killed in action.

John C. Shively, in his novel The Last Lieutenant, recounts a story told by his uncle in which his platoon fires upon a group of Japanese soldiers during the night. In the morning, a body resembling Nishi's was found wearing riding boots and jodhpurs. Shively's uncle was almost certain that this was the body of Nishi.

Nishi was 42 years old at the time of the battle.

Nishi was posthumously promoted to the rank of colonel. His son Yasunori Nishi (currently vice president of the Association of Iwo-Jima), succeeded him as the 3rd Baron Nishi. His hereditary title was abolished during the American occupation of Japan after the war.

Ōno states, "Few people comprehended him and only Uranus understood him."

Uranus died one week after Nishi. In 1990, Uranus was commemorated at the War Horse Memorial in the History and Folklore Museum in Honbetsu, Hokkaidō.

In the 2006 film Letters from Iwo Jima, Baron Nishi was played by Korean-Japanese actor Tsuyoshi Ihara. The film portrays Nishi as being close friends with General Tadamichi Kuribayashi, but in reality, there was antagonism between the two. Nishi ignored Kuribayashi's prohibition on using precious water to wash tanks, as well as the general's orders to punish soldiers who did so. Regardless, the popularity (mainly in Japan) of both men as defenders of Iwo Jima grew. An anecdote repeated by Kakehashi Kumiko in the February 2006 issue of Bungei Shunju magazine is that in the final days of the battle, as the number of commanding officers who refused to put their men in caves increased, Nishi agreed that they should go out and fight together. In the 2006 movie, Nishi uses some of the scarce medical supplies on a wounded US Marine he is questioning. Ōno Kaoru's biography of Nishi gives credence to this as an actual event. The film also portrays Nishi as having taken his own life after being wounded and blinded during the battle.


Bolt Action - Japanese support teams

 Japanese support teams

 Japanese sniper team

OPIS: Modele sam pokušao sakriti u visoku stranu. Možda bi bilo prikladnije da su snajperisti obučeni u uniformu smeđe ili bež boje, ali što se može…. Nisam planirao ovako urediti baze . Problem je što ne želim da me hobi ograničava i da moram raditi plan za bojanje ili baziranje. Uzmem model, boje i ovisno o trenutku ispadne kako ispadne.
Podloga je od Vallejo mase, prebojana u nekoliko tonova smeđe boje, smeđi wash zemljanog tona, high light prvi, drugi i treci (ako ih je bilo samo tri) isto smeđi… nema dodatnog materijala.
Ta visoka trave su dlačice starog kista kojim sam bojadisao stan lani. Visoku travu sam posadio super ljepilom; oko nje je išla skoro istobojna Nochova trava (sađena bijelim ljepilom). Oko modela sam travu malo ugazio da izgleda realnije. Nekoliko sati kasnije trava je bojana nijansama smeđe i žute boje.
Drugi dan su bili vidljivi tragovi sušenja super ljepila pa sam ih prekrio smeđom bojom. Za kraj je baza dobro ispuhana da sa maknu svi viška dijelovi trave. Ako ne neki baš tvrdoglav, a stoji bezveze tada ide grubi tretman pincetom.

Japanese tank hunters 1

OPIS: Pripremani i bojani kao i snajper tim. Sađena visoka trava, niska trava žute i nekoliko nijansa smeđe boje. Na (neku) zelenu travu sam stavljao bijelo ljepilo (razrijeđeno vodom) i posip zelene i žute boje pa to izgleda kao poljsko cvijeće. Dio baze nisam dirao tako da se vidi zemljana podloga.
Modeli leže i trava ih djelomično pokriva. Nose uniforme zelene boje. Naoružani su AT oružjem i ogromnim strpljenjem.

Japanese tank hunters 2

OPIS: Ovo su malo zajebaniji igrači. Ne leže u travi i ne čekaju da im netko priđe. Zaletavaju se na sve živo i pritom ginu. Njihovo oružje se ne puni i nema mjesta pogrešci.
Iako u velikoj brzini, vidi se da vješto izbjegavaju cvijeće. Minijaturna zastava ili traka sa ucrtanim simbolom Japana zavezana oko glave odaje njihove namjere. Za Cara…
Baze urađene brzo i jednostavno… nešto trave, malo cvijeća.

Flamethrower team

OPIS: Pale sve pred sobom obučeni također u zelenu uniformu. Neustrašivi u probijanju prvih linija… gdje obično i ostaju. Strah i trepet za protivnika pa ne čudi broj hitaca ispaljenih u njihovom smjeru. Nerijetko ginu.
Na ovim modelima se vidi da još nisu ispaljivali vatru. Baze su… još uvijek netaknute prirode, bez tragova paljevine.

Medic & Kempei-Tai

OPIS: Malo svjetlija zelena za uniforme, svakome po traka oko lijeve ruke… Jedan liječi dok drugi nadahnjuje posustale u jurišu.
Obojica neophodni u listi, reklo bi se mnogi ovise o njma.
Iako bojani sa puno truda, vjerojatno su mnogima tek prosječni jer su ljudi navikli na vrhunski obojane modele stvarno odličnih majstora bojanja.
Bazirani kao i gore spomenuti modeli. Gaze po travi, pored cvijeća na nekom pacifičkom otoku pred kraj rata.

Japanese 81mm mortar team

OPIS: Tri modela oko srednjeg mortara na većoj bazi. Zemljana podloga tretirana baš kao i sve ostale iz ove priče (support units). Modeli obojani onako, prosječno kao i ostali, a nije da se nisam jako trudio. Modeli obojani za igru, ne za izložbu što bi rekli manje vješto kistom… Meni su lijepi.
I onda dođe jedan vikend i vrijeme slikavanja napravljenoga. Sve ostale baze su dobile nešto trave, mortari ni travku. Rekoh sam sebi, idem im staviti nekoliko porušenih stabala, možda dva jer baza i nije velika…
Prvo stablo sam počeo raditi od drvenog ražnjića. Bušenje rupica za grane, rezanje žica koje će biti grane, spajanje super ljepilom, sušenje i nanošenje smeđe boje… Bušenje rupe u bazi, manja količina vrućeg ljepila za spoj… bijelo ljepilo i zeleno lišće na grane. Čudno neko stablo… malo lišća oko stabla, bojanje lišća, zeleni wash, high light svjetlo zelenom…
Drugo stablo od komada plastike. Opet isti postupak bušenja rupa i lijepljena grana, koja minuta za sušenje… Nanošenje vallejo mase za baziranje na stablo i grane. Dan iza prebojavam stablo u smeđe i sive tonove. Nema lišća, tek koja suha grančica. Uz stablo sadim dvije Green Stuff gljive, bojam ih… jedna dobiva bijele točke… malo smeđem washa.
Prije stabala sam u bazu upiknuo deblju žicu na koju je zalijepljena green stuff zastava. Žica je obojana u smeđu boju, dodan je premaz bojom hrđe mada ni sam ne znam zašto. Zastava je bojana od tamno sive prema skoro bijeloj. U sredini je simbol sunca blijedo crvene boje.
Onda još jedno stablo… komad plastike, žičane grane. Prebojavam sve u smeđu boju. Nakon sušenja nanosim bijelo ljepilo i posipavam Nochovom travom iz svih smjerova. Otpalu travu natapam bijelim ljepilom i kada se osuši bojam smeđim washom.
Čistom slučajnošću izrađujem dva tulipana pa i njih stavljam na bazu. Postupak izrade ću objasniti za koji dan u nekom drugom prilogu. Tulipane bojam, oko njih sadim travu i to je to. Baza pretrpana.
Dan iza uređujem bazu još malo. Bacam nešto lišća, prebojavam ga… i sadim dodatnih 7 tulipana. Travu malo osvježavam svjetlijoj nijansom zelene boje.


petak, 17. ožujka 2017.

Recenzija knjige „Afrika Korps“

Recenziju započinjem pregledom knjige, listanjem stranica. Koliko sam god bio kritičan prema Battlefrontu u zadnje vrijeme, knjige i dalje lijepo izgledaju… samo su sve tanje, sa sve manje informacija, malobrojnim listama…  Kažiprstom vrtim stranice i skoro da ne nalazim zamjerke. Knjiga je lijepo grafički napravljena, slike su dobre, crteži i mape također. Mala škola bojanja zadovoljavajuća, sa dovoljno detalja. Sjetili su se dodati i „Basing Guide“.

Uvod u afričku kampanju je odrađen tako-tako. Spomenuto je nekoliko bitaka, stavljane su neke mape, vremenska linija. Rat u pustinji je započeo 13.09.1940.godine.

Koja stranica dalje i prvo veće razočarenje. Njemački tenkovi svima znani kao Panzer III G, H, J, L, M, N i Panzer IV E, F1, F2, G sada su Panzer III short  i long 5cm, uparmoured i 7.5cm, kao i Pz IV short i long 7.5cm. Glupost neviđena. Sve su zakomplicirali. Novi plastični modeli su ljepši od starih sa asimetričnim gusjenicama, jeftiniji su za izradu i funkcionalniji, ljepše se slažu samo, mi sve te modele već imamo.

Po staroj knjizi „North Africa“ smo igrali i znali smo prepoznati verzije, osim toga bili su drugačije označeni ili obojani. Nećemo sada nešto izmišljati jer je tako lakše. Nema veze, vjerojatno postoji razlog ove zavrzlame. Meni nije jasan koliko god se trudio.

Deutsches Afrika Korps se sastojao od 15. i 21. tenkovske divizije i 90. lake divizije. Po tome su napravljene formacije pomoću kojih slažemo liste. Tako se razlikuju Panzer IV (medium tank), Panzer III (light tank) i Infantry formacija, plus jedinice podrške. Složit ću tenkovsku i pješadijsku listu.

Prva lista se puni sa PzIII tenkovima… HQ i bar dva voda PzIII tenkova mada drugi vod može imati Panzere IV. Ukupno se može imati 5 vodova u formaciji, jedan sa PzII.

To izgleda ovako, HQ sa jednim ili dva PzIII tenka. Opcije se već spomenute varijante (short  i long 5cm, uparmoured, 7,5cm). Jedan PzIII short 5cm košta 5 bodova (ubuduće pts) ili 7 ako se nadogradi na long 5cm. PzIII 7.5cm košta 8pts, uparmoured 8pts.

Onog trena kada se složi prva lista, knjiga slobodno može ići na policu. Može se i mozak isključiti jer nastupaju kartice. Primjećuje li se malo ironije u napisanome? FoW smo igrali sa 3d modelima na 3d terenima, udaljenost smo mjerili metrom, koristili smo razne templejte i tokene, raznobojne kockice… sada ćemo dodati i nemale kartice. Ne mogu reći da nisu korisne za početnike, samo igračima sa nekoliko godina iskustva igranja… te kartice su višak. Zato printamo liste gdje su navedene sve karakteristike ako ih tko zaboravi. Nije važno, sada postoje kartice koje se «daju» uz novo-kupljene modele.

PzIII (HQ) je Confident/ Veteran. To što je Confident znači da motivaciju prolazi na 4+ osim u situacijama kada se primjenjuju «ThirdReich/LastStand» i «ProtectedAmmo/Remount» pravila jer je u tim situacijama dovoljno baciti 3+.

Skil (Veteran) znači da jedinica u svim situacijama kada se taj skil testira prolazi na 3+. Znamo da se Veteranska jedinica gađa na 4+, ali to sada i piše.

Na kartici, iznad slike tenka saznajemo da jedinica ima pravila «Tank formation» i «Stormtroopers». Desno od toga su male ikonice i jačina za Front armour, Side i Rear armour i Top armour. Ikonica za TopArm je kružić sa križićem, da vas ne zbuni ako tražite ikonu sa pogledom tenka od gore.

Onda ide dio koji nam govori za koliko se određena jedinica kreće. Više nemate normalno i at-the-double kretanje. Sada imamo Tactical i Dash movement. Ako se želite kretati i pucati onda koristite tactical kretanje i pucate sa smanjenim ROF-om. Dash kretanje (nema pucanja) može biti normalno (Cross Country Dash), preko zahtjevnijeg terena, recimo brda (Terrain Dash) i cestom (Road Dash). Na kraju te male tablice je informacija za prelazak ili kretanje težim terenom (ograda, šuma). To se zove Cross i kod PzIII tenka je 3+. Nema više zaglavljivanja u terenu, ako tenk ne baci dovoljno na kockici onda ostaje na recimo rubu šume ili ispred ograde koju nije uspio proći.

Još ostaje informacija o oružju i njegovim karakteristikama (domet, RoF ako tenk stoji i ako se kreće, AT oružja, FP test i određene bilješke za to oružje). PzIII uz top 7.5cm ima bilješku Heat.
Recimo da za HQ uzmem 2x PzIII uparmoured (FrontArm 6 umjesto 5) dometa 70cm uz FP od 4+. Za HQ spizdih 16 bodova (pts). U prvi vod guram 4x PzIII tenka, 2x short 5cm i 2x long 5cm za ukupno 24pts. Drugi vod (PzIII Mixed) ima 2x PzIII long 5cm (uparmour sa 5 na 6) i 2x PzIII 7.5cm, ukupno 32pts.

Ubacujem 3x PzII sasvim karakteristikama koje piše na kartici za samo 6pts. Ova tenkovska formacija može imati jedan vod PzIV tenkova što iskorištavam… izvozim ih komada 3 iz garaže. Na dva su kratki 7.5cm topovi, na trećem dugi 7.5cm top. Plaćam ih 22pts. Mali top može bombardirati, izluđivati dimom, dugi ima at 10.

Prilično sam izgubljen… za sada imam točno 100pts što je određeno za listu, a nedostaje mi puno toga. Vraćam se koji peiđ unatrag i gledam što sve od podrške mogu uzeti. Što sve moju listu može napraviti boljom i učinkovitijom? Možda Marderi (7,62cm), Tigrovi, SdKfzovi 221, 222 i 231, artiljerija od 10.5cm, pokretna artiljerija (Lorraine Schlepper), veliki FlaKovi osamdesetosmice, laki AA SdKfzovi i Ju87 poznatiji kao Štuka. Nije mi baš neka podrška u odnosu na staru «North Africa» knjigu. Vjerojatno se ostala tehnika potopila putem do sjeverne Afrike ili Battlefrontove tvornice u Aziji nisu spremne za izradu svih ostalih modela u jeftinoj plastici žute boje. Rado bih vidio PaKove 40, male Nebele, polu-gusjeničare, jurišne topove i pokretnu artiljeriju, lovačke avione… Usporedivši staru i novu knjigu u novoj nedostaje dvadeset jedan model kod tenkova, jurišnih topova, pokretnih topova, zatim 15+ raznih modela topova, dvadesetak modela za prijevoz jedinica, 4 modela aviona, 5 ili 6 modela pješadije… Nažalost, nedostaje puno toga i za to nema objašnjenja.

Da ne plačem dalje, idem dovršiti listu… Znam da sam već potrošio 100pts, ali zaboli me (da ne kažem što). Jedan Tigar obavezno mora biti u listi. Košta tek 29pts i ne želim mu kao pratnju dati PzIII (nedostaje ptsova). Tigar je također C/V, ima odrađena pravila, motivaciju za «LastStand» i «Remount» 2+, oklop 9/8/2, kretanje kakvo već je, AT 14 (pamtim da je bilo 13) i FP 3+. Sada sam na 129pts.
Ubacujem dva Mardera za 8pts, 1 Flak36 koji se sada zove 8.8cm AA gun i ne može imati RoF 3 za 6pts. Osamdeestosmica ima save na 4+, skil 3+, može se malo i kretati, preskakati ograde i živice na 6, do 100cm pogađa muhu u letu, RoF 2 ili 1, AT 14 i FP 3+.
Lista treba imati male SdKfzove, bar dva sa verzijom 222 i jedan verzije 221. Oni su samo Reluctant/ Veteran i imaju pravila «Scout», «Spearhead»… po cesti mogu zapičiti čak 100cm. Koštaju smiješnih 2pts.
Za artiljeriju i Štuke nema mjesta. Zaustavio sam se na 145pts što je samo malo više od dozvoljenih 100pts. Ipak izbacujem Pancere četvorke (22pts), idu van i Marderi (8pts), jedini FlaK36 (6pts), jedan PzIII iz komande (8pts) i jednom od preostalih PzIII skidam front armour sa 6 na 5. NE Spreman sam za igru od 100pts. Igrat ću se sa sedam (7) tenkova PzIII, tri (3) tenkića PzII, jednim (1) Tigrom i tri (3) mala SdKfza. Naigrat ću se u 3pm… Možda se na mene zaleti 60 Stuarta. Ustvari ako vidim da protivnik ima više od 30 tenkova samo ću predati partiju jer ne želim gledati super brzu bitku sa toliko tenkova i mnogobrojnim karticama na stolu.

Pokušaj slaganja liste pješadijske liste, pardon formacije…
HQ ima 2 SMG tima koji se sada zovu MP40 SMG timovi. Oni su također C/V… za Last Stand moraju baciti 3+, imaju save na 3+. Ostalo uobičajeno, kreću se od 20 do 30cm, automatski prelaze prepreke, domet i sve ostalo kako je i bilo. Koštaju 2pts.

Prvi «Africa Rifle Platoon» punim do kraja… 4x MG34 i 1x 2.8cm AT Rifle za 7pts… dodajem 1x MG34 HMG za 1pts, 1x 8cm Mortar za 2pts. Sve ukupno 10pts. I ovdje se ponavlja priča sa promjenom naziva nekih jedinica; nije da mi smeta, samo primjećujem… Jedan HMG tim mora biti na maloj bazi jer je to komanda. U vod sam ugurao čak 7 baza za samo 10pts. Da li tih 7 baza stvarno vrijedi 10 ptsova i što ta pješadija može napraviti na terenu?

Uzimam dva voda pješadije jer se tako mora, uzimam i dva voda strašnih AT topova od 5cm mada ih moram imati samo jedan vod. Lani sam složio dva voda po 2 topa i sada ću ih iskoristiti. Nadam se da mi protivnici neće zamjeriti jer su dva obojana u zelenu boju. Važno je da u BF koferu imam puno 7.5cm PaKova 40. Možda su im cijevi toliko dugačke da nisu stali u brodove za Afriku? Kako su onda stale osamdeset osmice? Jebena misterija.

Uglavnom, dva ova srednje-mala topa koštaju 8pts, meni trošak od 16pts jer ih imam 2 voda. Po sjećanju domet im je bio 60cm, sada je 70cm. RoF više nije 3 nego 2, spašavaju se na 3+.
Formaciju nadopunjujem sa dva AA SdKfza 10/4 za 4pts. Vozila su neoklopljena i save im je 4+; nekada je bio 5+. Jure do 80cm po potezu, tuku 50cm u daljinu i vjerojatno više u visinu, ispale po tri ili dva hita po potezu, probijaju vozila sa AT-om 5, postotak uništenja ja 33,2% (FP 5+). Ako sam sve dobro zabilježio, tek sam potrošio 42pts za ovu do sada nekorisnu listu. Nije da ne bih ubacio jednog Tigra, bar dva Mardera (7,62cm)…nikako ne Mardere I, Mardere II ili Mardere IIIH jer ih pustinja nije voljela. U listu bih još stavio one male Recon timove za 2pts… i opet natezanje sa dvije, tri vrste britanskih  tenkova jer su i oni imali određene gubitke do Afrike…

Liste su prilično loše, nema opcija na koje smo navikli. Nema krasnih pionira u polu-gusjeničarima koji mogu sve… nema jeftinih Nebela… Zašto se izgubilo toliko modela? Gdje su lovački avioni? Gdje je sva ona artiljerija koja mi je doma složena ili tek čeka na slaganje. Pa bem mu sve, zašto sam kupovao tolike modele. Na ovim našim prostorima nije jednostavno kupiti svaki mjesec kupiti jedan box modela. Što da radim sa HMG timovima, sa mortarima od 8cm, sa observerima koji su izgubili posao…

Baš mi je žao što su nam ubili igru. Ili će za nekoliko mjeseci izaći i sve ostalo za afričko ratište u nekoj novoj knjizi? Kada se naprave odgovarajući kalupi. Što ne bih imao metar v4 knjiga za afričko bojište? Jebeš onu jednu staru koja je pokrivala sve… čak 4 nacije za cijelu Afriku i malo Italije.
Kažu da će igra biti brža. Naravno da će biti. Što da radim sa 16 baza pješadije protiv 60 tenkova? Bem vam malog miša, što niste napravili listu sa formacijom Tigrova? Uzmem 3 Tigra i uz njih par AA vozila. Onda se lagano odvezem do objektiva, usput mahnem britanskim formacijama sa 60 Stuarta koji mi mogu… ništa. Dođem do objektiva i odem na pivo, a protivnik može bacati kockice do sutra.

Je li se itko sjetio testirati ove liste? Zašto v4 mora biti nova igra?
Ukoliko netko vodi pješadijsku listu Rusa od 60+ baza onda fino maknete FP test i gotovo. Ako je pješadija hitana i ne prođe save na 3+… doviđenja. Kakav hebeni FP test. Pogodio sam te i nisi se spasio i onda provjeravam da li sam pucao bojevom ili manevarskom municijom. Ja bih stavio da pješadija ima save na 3+ ako je ukopana, 5+ ako nije ukopana (ili 4+). Pa onda vodite pješadijske liste. Kod mene ne bi trebao FP ni kod gađanja artiljerije, samo bih ga ostavio ako su pogođena oklopna vozila mada je i to višak. Izbacivanje hebenog FP testa i igra bi bila puno brža…
I dalje vam je sporo? Stavite da mali topovi imaju save na 3+, srednji na 4+, veliki na 5+. Teško?
Ljudi bi uglavnom igrali tenkovske liste, sa podrškom pješadije, at topova i artiljerije… igra bi dobila na brzini.

Na kraju svega treba donijeti zaključak te ocijeniti knjigu. Pokušat ću biti što objektivniji. Ocjene će biti po nekoliko kategorija pa onda konačna, zaključna ocjena…

1.    Izgled knjige - 4/5
-    vizualni dojam, fotografije i crteži, mape… preglednost svega, detalji
2.    Liste - 1/5
-    samo su tri liste, da ne kažem dvije, a u zadnjoj knjizi ih je bilo 12
3.    Jednostavnost upotrebe knjige - 3/5 (puno sam dao)
-    malo zbunjuju formacije i nigdje ne piše mogu li imati nekoliko istih ili različitih formacija, ne piše da li svaka formacija koristi po jednu sivu kućicu za support…
-    spominje se allied support talijanskih formacija, support supporta allied formacija i wild karte… gdje je sve to pa da vidim o čemu se radi?
-    što ako uzmem dvije formacije? Onda imam i dvije komande? Koja od te dvije komande je glavna?
4.    Povijesna točnost - 2/5
-    primijetih da nedostaje jako puno modela koji su se koristili u prošloj knjizi za ovaj period i ratište. gdje su nestali? ne radi se o novoj igri pa nema veze, sa nečim se mora početi, a ostatak će doći uskoro.
5.    Isplativost kupnje - 1/5
-    knjiga sa 40+ strana za 15 ili nešto više dolara. Samo ne znam kome će i kojom prilikom koristiti. Liste nisu nešto što će se tražiti i gledati u knjizi…
6.    Opći dojam - 1/5
-    ne mogu se oteti utisku velike nedorađenosti, maksimalne jednostavnosti napravljenoga što u ovom slučaju nije pohvalno… knjiga je lijepa za prelistati i gotovo…

UKUPNA OCJENA 12/30 nije ni za prolaz. Prolaz bi bio za najmanje 16/30, a da ne igram FoW kod takve ocijene ga nikada ne bih ni kupio. Naravno da se radi o mojem mišljenju. Drugi možda ne razmišljaju tako…

Pogrešno sam napisao da je BF ubio igru. Nisu je oni ubili. Izgladnjuju je do smrti.
Nadam se da ću vremenom shvatiti da ova knjiga i v4 pravila nisu toliko loša mada isto tako ne znam što će me natjerati da promijenim mišljenje.


BMP-1 od polimerne gline u razmeri 1/100

BMP-1 made of polymer clay in 1/100 scale

Osokoljen prethodnim uspešnim poduhvatom sa Su-25, rešio sam da napravim i BMP-1 za Team Yankee. Treba mi jedan observer za Gvozdike i jedan reccon vod od dva tima. Rešio sam da napravim samo tri komada. Ovaj put imao sam gotovu maketu u 1/72 kao uzor, umanjio sam crtež vozila da bude u odgovarajućoj razmeri. Kupio sam veliki komad polimerne gline. Utisak je da je ova velika bela za sada najbolja za ovu svrhu i zbog cene se najviše isplati. Kako je veliki komad u pitanju ne moram da nastavljam manje delove modela.
Slečem blok. Crvene linije pokazuju kako sečem dok ne dobijem odgovarajući oblik tela vozila...

 Sada treba da izrežem deo gde dolaze točkovi i gusenice.

Kod jednog modela pravim poklopce za posadu od polimerne gline, kod nekih ću to kasnije uraditi od plasticarda.
Pečem u tako da nekoliko puta uključujem isključujem 125 stepeni po pola sata i ostavim preko noći u rerni dok se ne ohladi.
Jednu kupolu praviću od Green Stuffa i plastikarda a druge dve ću izvajati od polimerne gline. Ova od green stuffa do kraja ispada nešto lepša.

Dve kupole izvajao sam od polierne gline. Za cev sa iskoristio nekakve metalne "štipaljke" iz nove košulje. Ne znam kako to da opišem.
Točkove takođe pravim od polimerne gline. Bušačem sam izbušio veliki broj točkića da bih mogao da izaberem one koji su slični po debljini. Do kraja, mislim da su mi točkići najslabiji deo modela. Oni treba da budu više reljefni. Mislio sam da ću ih lako oblikovati nekim alatom posle lepljenja ali to nije bio slučaj. Ostaje nauk za neki drugi put a sada sam na gotovom modelupokušao da što više zamaskiram točkove.
Stavljam magnete da se kupole lepo okreću.

Gusenice opet pravim od polimerne gline. Verovatno su i one mogle bolje. Za jedan model imam neke stare gusenice u 1/72 koje odlično pašu.
Pravim preostale neophodne poklopce i vrata od plasticarda. Plastikard je debeo tako da sam posle sušenja (sutradan) šmirglao model dok nisam dobio odgovarajuću debljinu poklopaca.
Na cev dodajem maleni deo nekakve cevčice za pecaroše jer kod originalnog vozila je taj deo cevi zadebljan.
Dva modela praviću sa postoljem. Ova dva modela biće rekon vod a onaj bez postolja observer za Gvozdike.

Dodajem još poneki detalj od bitzeva kako bi poboljšao modele. Na dva vozila postavljam "maljutka" rakete a na observera ne. U njegovoj kartici piše da može da koristi samo MG. Sa bočnih strana modela dodajem i jednu "zavesu" od najtanjeg plasticarda da bi model izgledao još bolje.
Sastavljene modele bojim Humbrol uljanim bojama, prljam ih malo, dodajem travicu i tako. Nisam bojio uljanim bojama odavno i mislim da neću uskoro ponovo bojiti njima. Sad sam se ipak navikao na akrilne boje koje su mnogo lakše za upotrebu.
Krajnjim rezultatom sam zadovoljan. Od gore izgledaju odlično, barem meni. Detaljniji pregled hodnog dela otkriva nesavršenosti modela. Uživao sam praveći modele. Sad sam potpuno zaokružio svoju vojsku za Tim Jenki.