Šesti dan mjeseca trećeg dvije dvajst prve... godina korone, NE druženja i NE igranja Flejmsa... godina umjerenog ispijanja piva jer su dućani odlučili ukinuti sve akcije i sniženja. Srećom, bojanje je postalo dnevna rutina, a višegodišnje skupljanje modela se sada isplatilo. U mojem slučaju ta dva hobija su se krasno spojila.
Koliko sam god sretan što bojam puno pomalo me hvata panika jer kutije nesloženih modela nestaju. Jedno zlo nikada ne dolazi samo. Nove modele je sve teže nabaviti zbog faking Korone i ludih Pikta koji odlučiše odjebati Europu pa je sve što dolazi preko njihovog eBaya carinjeno i skuplje za bezveze. Ipak, Bog ravnoteže se pobrinuo da se nešto FoW modela pojavi u lokalnom hobi dućanu, plus što ih ničim izazvani staviše na akciju :). Uletio starter Rusa samo tako. Prije toga BattleFrontovci poslaše WW2 i WW3 Britance...
Kao što napisah, bojanje mi je baš krenulo, međutim blog sam totalno zapostavio. Dvije stvari istovremeno ne mogu raditi. Negdje na papirima, uz jutarnje kave, pisao sam plan bojanja i objavljivanja priloga. Stao sam na rednom broju malo ispod dvije stotice. Što je najbolje, više od pola sam odradio, i obojao i fotkao... samo je trebalo napisati nekoliko rečenica i zalijepiti te sličke, kliknuti na "objavi". Svašta se izdešavalo... kao da kraći dani zimi nisu dovoljni za depresivno stanje. Odoše neki dragi ljudi, zakomplicirale su se neke stvari i volje za blog nije bilo. Bojanje me držalo u normali kada je sve drugo otišlo u 3pm... Sada mi je žao što bar malo nisam pisao... neka ostane nešto kao trag da postojim, kada već ne pišem ljubavne pjesme :). Možda će ovaj blog jednom opravdati "izgubljeno vrijeme".
Ne bojam ništa bolje od ekipe koju znam. Možda sam tek nešto brži i uporniji. Teško svladavam nove tehnike bojanja, radim kako mi ide i uživam eksperimentirati s bojama i kontrastima. Jasno, postoje ljudi koji me konstantno nadahnjuju, ljudi radi kojih djelomično i radim to što radim.
Nadam se da ću bar dva, tri puta mjesečno staviti novu objavu. Nekoliko pratećih rečenica nije teško napisati. Veći je problem stvoriti dobru fotografiju mobitelom uz noćnu lampu. Jebeš ga... to je izazov kao i bojanje. Potrudim se model tenka dovesti što bliže savršenstvu bojanjem i onda sve sjebem jer fotkanje odradim oko ponoći bez odgovarajuće pozadine. Iza modela se uvijek, ali baš uvijek nađe prazna posuda francuske salate u kojoj držim sitnice (čepove, gumice, markere). Prilozi će i dalje biti na hrvatskom jer engleski nikada lošije nisam znao.
Planovi za dalje postoje. Ako me ništa ne shebe te dođu bolja vremena, možda se nađe kakva fotka FoW turnira ili BA bitke uz bocu piva u prvom planu jer pivo stvara nove ideje, pivo nas čini sretnima i lakše je zaboraviti izolaciju...
Za kraj nekoliko fotografija obojanih modela u zadnjih pola godine...
Novi v4 Rusi
Tom
Nema komentara:
Objavi komentar