srijeda, 18. rujna 2013.

Ipak blog...

Stranica, PDF časopis i na kraju «samo» blog…

Jednom prilikom (prije godinu i nešto) sam dobio pametan savjet od poznanika sa foruma Arkadia. Rekao je da se ostavim stranice i otvorim blog jer je on dobar za to što radim i planiram raditi. Više od pola godine nakon pokretanja stranice pokrenuo sam PDF časopis jer sam bio uvjeren da je to nešto drugo. Djelomično sam bio u pravu. Koliko god se činilo čudnim, časopis je lakše držati pod kontrolom nego stranicu. Nakon objave prvog broja, javio se jedan tip (stranac) sa savjetom da bi bilo dobro da uz časopis napravim i blog, da su njemu slike dobre, međutim ima i dosta teksta koji je želio pročitati, a copy/paste i nije najbolje rješenje. Otvorio sam blog. Kao da i nisam jer su na njemu samo linkovi na PDF časopis. Nije bilo vremena za sve.

 U međuvremenu sam objavio i drugi broj, manje šaren i bez teških pozadinskih slika, malo više razumljiv za strance, sa više manjih priloga… I dalje sam se gubio sa prilozima. Kako odabrati dobre, a sa strane ostaviti one lošije dok se ne srede? Kako od loših fotki napraviti kvalitetne priloge, kako sa tri fotke napraviti prilog? Imao sam jako veliki problem jer sam sve priloge objavljivao. Neki prilozi su bili veliki, neki na engleskom i španjolskom… Sudeći po broju skidanja PDF časopisa, pola ljudi je odustalo od čitanja. Došlo je ljeto i neke druge aktivnosti, drugi hobiji… ionako mali broj suradnika se smanjio, obećani prilozi kasne i treći broj nikako ne može izaći na vrijeme. Kada sada pogledam tablicu sa popisom priloga i postotkom odrađenosti jasno mi je da treći broj neće izaći još bar mjesec, dva uz prepolovljeni broj stranica.

  Za manje od mjesec dana je FoW turnir u Ljubljani na koji se još nisam prijavio. Za turnir moram obojati modele. Svakakve ideje mi dolaze, a iza sebe vučem zaostatke. Ima li smisla čekati minimalno mjesec dana da bi se nešto objavilo. Nakon savjetovanja sa nekim prijateljima, odlučio sam napraviti još jedan rez.

 Uz sve dobre stvari časopisa u odnosu na stranicu, mana je i više nego dovoljno da se ova utakmica završi neriješenim rezultatom. Nakon godinu dana rada opet sam na početku. Naravno, nije ovih godinu dana bačeno vrijeme. Upoznao sam dosta ljudi. Imao sam čast objaviti slike njihovih radova, družiti se na turnirima i slično. Zadovoljan sam postignutim, ali sve ovo me strašno umorilo. Slobodno vrijeme kojeg nemam puno trošim na brojne mailove sa molbama da nešto objavim, da mi netko pošalje određeni prilog. Ne bavim se hobijem i ne uživam u njemu, borim se sa časopisom, sebi zadanim rokovima… «svađam» se sa sponzorima radi časopisa.

 Ovih dana ću malo preurediti blog, dati mu novo ime… Priloge ću objavljivati kako ih napišem, napravim i neću čekati par mjeseci. Vjerujem da će dio suradnika i na blogu surađivati. Svakako će biti lakše ostaviti komentar na blogu, lakše će biti prevesti neki tekst, staviti link i slično.

 Hvala svima koji su pomogli u ova dva već prošla projekta. Koliko je god Igor držao stranicu u životu sa svojim prilozima, toliko je to za časopis radio Dule. Ne želim izostaviti i ostale suradnike; Milana, Primoža, Rubena, ali Dule je ipak bio «glavni».

 Aktivnost na blogu ne isključuje mogućnost objave PDF časopisa povremeno. Tko zna što će biti. Već je nekoliko priloga spremno za objavu, još samo par sitnica...

 t.

Nema komentara:

Objavi komentar