Poštanske marke sam skupljao kao svaki drugi klinac. Uzme se pismo (kuverta), odguli se marka i stavi se u neku kutiju.
Novi hobi je zanimljiv dok se od svih poznatih ne pokupe pisma i ne skinu se markice.
Nekoliko godina kasnije u školi se pojavi geografija sa obaveznim atlasom svijeta… netko iz razreda je jedan dan donio album sa starim markicama. Sve se lijepo šareni… prevladavaju motivi flore i faune, državnika…
I ja bih ponovo skupljao poštanske marke. Više nisu markice. Tražim pisma i skidam marke u vodi, sušim ih na novinskom papiru, stavljam u jeftini album koji se može kupiti u svakoj knjižari. Još uvijek je to neozbiljan hobi jer se skuplja sve i svašta, marke su poništene, skidane sa kuverti… U album idu čak i marke koji fali jedan dio, marke bez zubaca, oštećene gume… Mijenjamo se prije škole, u školi… ima nas nekoliko koji se bavimo tako važnim hobijem. U albumima prevladavaju marke Jugoslavije, Italije, Austrije i obje Njemačke. Nađe se tu pokoja Američka (USA) ili Ruska (SSSR) marka…
To traje ne nekoliko dana nego par mjeseci. Onda izađe album sa sličicama koje skupljaju svi i album završi u nekoj ladici.
Pauza od nekoliko godina i sada se ovaj hobi zove filatelija. Kupujem ozbiljni album, naručujem katalog poštanskih maraka Azije (Michel). Već idem u srednju školu, ozbiljan sam… džeparac trošim na romane i poštanske marke, malo na izlaske.
Skupljam marke Jugoslavije i Japana. Marke se više ne skidaju sa pisama, kupuju se u pošti ili od lokalnog filatelista po skupim cijenama jer što ja znam da se marka nominalne vrijednosti recimo 10 ne plaća 10 nego 2 ili 3. Ja ih plaćam puno i sretan sam što ih uopće mogu kupiti na taj način. Godinama je ova zbirka sve veća. Proučavam u katalogu marke Kine, Vijetnama, Koreje…
Dolazi 1991. godina i prokleti rat. Bježim u Zagreb, marke nekako spašavam… ostalo je uništeno. Filatelija u Zagrebu je nešto skroz drugo. Novca nemam međutim uspijevam nekako kupiti katalog poštanskih maraka Jugoslavije koji je u boji. Iako počinje fakultet, taj katalog mi je mjesecima najčitanija knjiga. Republika Hrvatska izdaje svoje marke pa sada njih skupljam. Svake nedjelje odlazim u filatelistički klub gdje upoznajem puno iskusnije filateliste. Radi nikakve financijske situacije kupujem malo. Uglavnom gledam i maštam kako bi to bilo lijepo imati.
Prodajem cijeli komplet Japana za tadašnjih 100DM i za te novce kupujem neke lijepe serije sa ratnim motivima. Proširuje se područje skupljanja… ulijeće nekakva lova pa kupujem prve marke Slovenije, BiH, Herceg Bosne, Makedonije, Jugoslavije (izdanja 1992. i 1993. godine).
S vremenom se zbirka pomalo širi. Nešto kupujem i drugdje prodajem zahvaljujući dobrom poznavanju cijena na tržištu. To traje do 1995. godine i nakon stoga hobi pada u zaborav. Što reći, dolaze tulumi i pivo, utakmice, djevojke :). Polako se vraćam na povijest, znači na puno čitanja uz pokoju složenu maketu…
Prošlo je skoro 15 godina, albume pogledam tek kada brišem prašinu sa knjiga, časopisa…
Stariji klinac raste i kreće u školu, lista albume i polako se uključuje u hobi. Manji klinac također želi skupljati marke. Dogovorili smo se da svaki mjesec preko eBaya kupimo po jednu seriju i tako zajedno učimo države svijeta, gdje su na zemljopisnoj karti, koji je glavni grad i slično.
Dok klinci uglavnom uzimaju serije na životinje ja biram one sa ratnim motivima.
Pokušat ću vam kroz nekoliko pojedinačnih maraka ili cijelih serija dočarati svu ljepotu filatelije. Bilo je teško odabrati samo nekoliko maraka.
Kako je tekst za prilog napisan još prije nekoliko tjedana, danas sam napokon dočekao malo sunca za fotkanje. Fotografije su napravljene (kao i uvijek do sada) savršene ;)
Nema komentara:
Objavi komentar